Upravni postupak i upravni sporovi

U upravnim stvarima rješavaju javnopravna tijela.

Javnopravna tijela su:

• tijela državne uprave
• druga državna tijela
• tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave
• pravne osobe koje imaju javne ovlasti. 

Stranka u upravnom postupku je svaka fizička i pravna osoba o čijem se pravu, obvezi ili pravnim interesima radi.

Stranka može biti:

• aktivna (koja podnosi zahtjev za pokretanje postupka)
• pasivna ( protiv koje se pokreće postupak)
• zainteresirana stranka (koja zbog zaštite svojih prava i pravnih interesa ima pravo sudjelovati u tuđem postupku, npr. susjed u postupku izdavanja građevinske dozvole).

Postupovna sposobnost stranke znači da stranka može samostalno poduzimati radnje u upravnom postupku.

Stranku koja nema postupovnu sposobnost, ili joj je ta sposobnost ograničena, zastupa zakonski zastupnik.

Postupovno sposobnu stranku zastupa opunomoćenik.

Opunomoćenik može biti: odvjetnik, odvjetnički ured, druga pravna osoba ako na temelju zakona može zastupati i svaka druga fizička osoba koja ima potpunu poslovnu sposobnost osim one koja se bavi nadripisarstvom.(Nadripisar je osoba koja neovlašteno pruža pravnu pomoć za novac).

Načela općeg upravnog postupka su:

1. Načelo zakonitosti
2. Načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa
3. Načelo pomoći stranci
4. Načelo utvrđivanja materijalne istine
5. Načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza
6. Načelo učinkovitosti i ekonomičnosti
7. Načelo pristupa podacima i zaštite podataka
8. Pravo stranke na pravni lijek
9. Načelo zaštite stečenih prava stranaka
10. Službena uporaba jezika i pisma.

Načelo zakonitosti znači da javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakona.

Načelo pomoći stranci znači da će službena osoba upozoriti stranku da ima osnovu za ostvarenje nekog prava, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja, te da njeno neznanje i neukost ne budu na štetu prava koja joj po zakonu pripada.

Načelo materijalne istine znači da u postupku treba utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

Načelno samostalnosti i slobodne ocjene dokaza znači da službena osoba samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku, a koje će činjenice uzeti za dokazane utvrđuje svojom slobodnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno. 

Načelo učinkovitosti i ekonomičnosti znači da se u upravnom postupku postupa što je moguće jednostavnije uz što manje troškova, ali tako da se utvrde sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje upravne stvari.

Načelo službene uporabe jezika i pisma znači da se postupak vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Postupak se može voditi i na drugom jeziku i pismu ako je i taj jezik u službenoj uporabi pri javnopravnom tijelu prema posebnim propisima. 

Nadležnost je pravo i dužnost javnopravnog tijela da rješava u određenoj upravnoj stvari.

Postoje dvije vrste nadležnosti:

• stvarna nadležnost (određuje se zakonom kojim se uređuje pojedino upravno područje ili nadležnost javnopravnih tijela)
• mjesna nadležnost (određuje se propisima o upravno-teritorijalnoj podjeli, odnosno o ustrojstvu javnopravnih tijela).

Službena osoba je osoba koja u javnopravnim tijelima vodi postupak i/ili rješava o upravnim stvarima. 

Upravni postupak može se pokrenuti na tri načina:

1.  na zahtjev stranke
2.  po službenoj dužnosti
3.  javnom objavom.

Zakon o općem upravnom postupku propisuje dva načina rješavanja upravne stvari:

1. neposredno rješavanje
2. ispitni postupak.

Dokazna sredstva su: isprave, svjedoci, vještaci, očevid i izjava stranke.

Javna isprava je isprava koju je izdao nadležni sud ili javnopravno tijelo u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku.

Javne isprave dokazuju što se njima utvrđuje ili potvrđuje.

Svjedok može biti svaka fizička osoba za koju se smatra da ima određena saznanja o određenim činjenicama i koja svoja saznanja može priopćiti.

Vještačenje se provodi kad je za utvrđivanje ili ocjenu određene činjenice, koja je bitna za rješavanje, potrebno posebno stručno znanje kojim službena osoba ne raspolaže.

Očevid je dokazno sredstvo koje se provodi kad je za utvrđivanje neke činjenice potrebno neposredno opažanje službene osobe.

Izjava stranke u upravnom postupku koristi se kao dokazno sredstvo, ako za utvrđivanje određenih činjenica ne postoje drugi dokazi.

Podneskom se smatraju: zahtjevi, prijedlozi, ispunjeni obrasci, prijave, molbe, žalbe, predstavke, prigovori, obavijesti, priopćenja i sl., kojima se stranke obraćaju javnopravnom tijelu.

Podnesak mora biti razumljiv i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, a osobito:

• naziv javnopravnog tijela kojem se upućuje
• naznaku upravne stvari na koju se odnosi
• osobno ime
• osobe ovlaštene za zastupanje ako je stranka ima
• adresa
• potpis.

Stranka može predati podnesak na sljedeće načine:

• neposredno u pisanom obliku
• poslati poštom
• dostaviti u obliku elektroničke isprave izrađene sukladno zakonu
• usmeno izjaviti na zapisnik.

O tijeku postupka imaju pravo biti obaviještene i razgledati spise stranke i druge osobe koje dokažu pravni interes.

Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine.

Rok određen na dane počinje se računati od prvog sljedećeg dana nakon dana kad je dostavljeno pismeno.

Nedjelje, blagdani i neradni dani ne utječu na početak i na tijek rokova, ali ako zadnji dan roka pada u nedjelju, na blagdan ili kad javnopravno tijelo ne radi, rok istječe prvoga sljedećega radnog dana.

Dostava je radnja kojom se pismeno uručuje (dostavlja) osobi na koju je naslovljeno.

Osobna dostava je dostava koja se obavlja osobno naslovljenoj osobi kada od obavljanja dostave počinje teći rok koji se ne može produžiti ili kad je takva dostava propisana.

Rješenje je upravni akt kojim se odlučuje o upravnoj stvari koja je predmet upravnog postupka.

Sastavni dijelovi rješenja su:

• zaglavlje
• uvod
• izreka
• obrazloženje
• uputa o pravnom lijeku
• potpis službene osobe
• otisak službenog pečata javnopravnog tijela.

Zaključkom se odlučuje o postupovnim pitanjima ako Zakonom o općem upravnom postupku nije propisano donošenje rješenja. 

Žalba je pravni lijek koji se može izjaviti protiv rješenja donesenog u upravnom postupku.  

Žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave rješenja ako nije propisan duži rok.

Žalba se izjavljuje protiv prvostupanjskih rješenja, osim ako je zakonom propisano da žalba nije dopuštena. Može se podnijeti i zbog tzv. šutnje uprave, ako rješenje nije doneseno u roku u kojem je trebalo biti doneseno.
O žalbi rješava drugostupanjsko tijelo koje ispituje zakonitost rješenja koje se pobija i svrhovitost rješenja.

Zapisnik se sastavlja o usmenoj raspravi, očevidu ili drugoj važnijoj radnji u postupku te o važnijim usmenim izjavama stranaka ili trećih osoba. 

U zapisnik se upisuje:

• naziv javnopravnog tijela koje obavlja radnju
• mjesto gdje se radnja obavlja
• datum i sat kad se radnja obavlja
• upravna stvar o kojoj se vodi postupak
• osobna imena službenih osoba
• osobna imena nazočnih stranaka i osoba ovlaštenih za njihovo zastupanje
• opis tijeka i sadržaja u postupku provedenih radnji i danih izjava te isprava koje su korištene.

Prije zaključenja zapisnika službena osoba obvezna je pročitati zapisnik nazočnim osobama koje su sudjelovale u upravnoj radnji i pitati imaju li primjedbi na zapisnik.

Na kraju zapisnika navest će se da je zapisnik pročitan i da nisu stavljene primjedbe, a ako su primjedbe stavljene navest će se ukratko sadržaj primjedbi.

Zapisnik  potpisuju:

• službena osoba – potpisuje se na kraju zapisnika
• zapisničar (ako ga je bilo u postupku) – potpisuje se na kraju zapisnika
• osobe koje su dale izjave – potpisuju se ispod svoje izjave i na kraju svake stranice zapisnika na kojoj se nalazi izjava.

Upravni spor pokreće se tužbom koja se podnosi u roku od 30 dana od dostave osporene pojedinačne odluke ili odluke o prigovoru na osporeno postupanje.
 
Predmet upravnog spora jesu:
1. ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek,
2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek,
3. ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu,
4. ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora.
(2) Predmet upravnog spora je i ocjena zakonitosti općeg akta jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koja ima javnu ovlast i pravne osobe koja obavlja javnu službu (u daljnjem tekstu: opći akt).

Upravne sporove rješavaju upravni sudovi i Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

Stranke u sporu su tužitelj, tuženik i zainteresirana osoba.

Sud u upravnom sporu donosi presude i rješenja.