Službenički odnosi

• Načelo zakonitosti i pravne sigurnosti - državni službenici u obavljanju državne službe postupaju na temelju zakona i drugih propisa donesenih na temelju zakona.
• Načelo zabrane diskriminacije i povlašćivanja - državni službenici u svojem postupanju ne smiju diskriminirati ili povlašćivati građane po osnovi dobi, nacionalnosti, etničke i teritorijalne pripadnosti, jezičnog i rasnog podrijetla, političkih ili vjerskih uvjerenja ili sklonosti, invalidnosti, obrazovanja, socijalnog položaja, spola, bračnog ili obiteljskog statusa, spolne orijentacije ili nekih drugih razloga suprotnih Ustavom i zakonima utvrđenim pravima i slobodama.
• Načelo hijerarhijske podređenosti - državni službenici dužni su izvršavati naloge čelnika tijela i nadređenih državnih službenika, osim ako zakonom nije drukčije propisano.
• Ovlasti i odgovornosti u državnoj službi odgovaraju propisanom hijerarhijskom redu, prema kojem svakoj hijerarhijskoj razini pripada određeni stupanj ovlasti i odgovornosti.
• Načelo odgovornosti za rezultate - državni službenici dužni su ostvariti postavljene ciljeve i odgovaraju za svoje postupke i rezultate rada.

Temeljna prava državnih službenika su: 

• pravo na rad u prikladnim uvjetima
• pravo na plaću i druga materijalna prava
• pravo na jednako postupanje i jednake mogućnosti napredovanja
• pravo na zaštitu od neopravdanog premještaja ili udaljenja s radnog mjesta
• pravo na kandidiranje na izborima
• pravo na predstavku
• pravo na zaštitu službenika koji prijavi sumnju na korupciju.

Državni službenik je dužan čuvati kao tajnu sve podatke koje je doznao u tijeku postupka o strankama i njihovim pravima, obvezama i pravnim interesima, sukladno zakonu.
Državni službenik je dužan čuvati službenu ili drugu tajnu utvrđenu zakonom ili drugim propisom.
Obveza čuvanja službene ili druge tajne traje i po prestanku službe, a najduže pet godina od prestanka službe, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. 
Čelnik državnog tijela može službenika osloboditi obveze čuvanja službene ili druge tajne u sudskom ili upravnom postupku, ako se radi o podacima bez kojih u tom postupku nije moguće utvrditi činjenično stanje i donijeti zakonitu odluku.

Državni službenik dužan je poštivati propisano radno vrijeme tijela u kojem je zaposlen i koristiti ga za obavljanje dodijeljenih dužnosti, te mora biti prisutan na radnom mjestu u skladu s uvjetima službe.
Državni službenik se za vrijeme radnog vremena ne smije bez odobrenja nadređenog državnog službenika udaljavati iz radnih prostorija, osim radi korištenja dnevnog odmora, a u slučaju hitnog razloga svoje udaljavanje mora opravdati odmah po povratku.
U slučaju spriječenosti dolaska na rad državni službenik je dužan obavijestiti nadređenog o razlozima spriječenosti najkasnije u roku od 24 sata od njihova nastanka, osim ako to nije moguće učiniti iz objektivnih razloga ili više sile, u kom je slučaju dužan obavijestiti nadređenog službenika odmah po prestanku razloga koji su onemogućili ranije obavješćivanje.

Državni službenik nema pravo na plaću za vrijeme neopravdane odsutnosti s rada.

Državni službenik dužan je povjerene poslove obavljati u skladu sa zakonom, drugim propisima i pravilima struke te izvršavati naloge čelnika tijela i nadređenoga državnog službenika koji se odnose na državnu službu, te bez posebnog naloga obavljati zadatke radnog mjesta na koje je raspoređen.
Izvršavanje poslova koji nisu u opisu radnog mjesta državnog službenika - Od državnog se službenika može zatražiti da u iznimnim ili hitnim slučajevima, a najduže 30 dana neprekidno, sukladno svojim stručnim sposobnostima i vještinama, obavlja poslove koji nisu u opisu poslova radnog mjesta na koje je raspoređen.
Dužnost zamjene odsutnog državnog službenika - državni je službenik dužan po nalogu nadređenog, sukladno svojim sposobnostima, u interesu službe, zamijeniti privremeno odsutnog državnog službenika.

Državni službenik je dužan odbiti izvršenje naloga koji je:

• nezakonit ili
• čije bi izvršenje bilo protivno pravilima struke i etičkom kodeksu, odnosno
• čije bi izvršenje moglo izazvati veću štetu ili
• naloga čije bi izvršenje predstavljalo kazneno djelo, te o tome obavijestiti nadređenog službenika ili čelnika tijela.

Državni službenik koji je dobio takav nalog mora postupiti na sljedeći način:

• upozoriti davatelja naloga o kavom se nalogu radi;
• u slučaju ponovljenog naloga, zahtijevati od davatelja naloga pisanu potvrdu o ponavljanju naloga s preciznim sadržajem naloga i s njegovim potpisom,
• ako nalog bude potvrđen, državni službenik će o tome obavijestiti osobu neposredno nadređenu davatelju naloga i, ako nalog ne zahtijeva počinjenje kaznenog djela, izvršiti nalog. Ako je nalog potpisao ministar ili drugi čelnik središnjeg tijela državne uprave, službenik će o nalogu pisano obavijestiti Vladu.

Državni službenik ne odgovara za štetu koja nastane izvršenjem naloga, ako je postupio na opisani način.
Državni službenik ne smije biti pozvan na odgovornost zbog primjedbe stavljene na opisani način.
 

Državni službenik ne smije izvršiti nalog čije bi izvršenje predstavljalo kazneno djelo, iako je nalog ponovljen i potvrđen, jer u protivnom odgovara zajedno s nadređenim službenikom ili čelnikom tijela koji je nalog izdao.

Državni službenik može odbiti izvršenje naloga ili provođenje odluka koje bi:

• uključivale nanošenje štete njegovim legitimnim pravima i interesima,
• predstavljale opasnost za njegovo zdravlje (osim u poslovima koji podrazumijevaju izlaganje opasnosti za zdravlje i za koje su zakonom utvrđeni posebni uvjeti rada),
• tražile viši stupanj stručnog znanja od onog kojeg državni službenik ima.

Državni službenik može izvan redovitoga radnog vremena, po prethodno pribavljenom odobrenju čelnika tijela, obavljati poslove ili pružati usluge pravnoj ili fizičkoj osobi, samo ako nad tim djelatnostima, odnosno nad radom te fizičke ili pravne osobe, državno tijelo u kojemu je u službi ne obavlja nadzor ili ako takav rad nije zabranjen posebnim zakonom, te ne predstavlja sukob interesa ili prepreku za uredno obavljanje redovitih zadataka niti šteti ugledu državne službe.
O zahtjevu državnog službenika za davanje tog odobrenja čelnik tijela odlučuje rješenjem.
Odobrenje čelnika tijela za obavljanje dodatnog posla nije potrebno za objavljivanje stručnih članaka i drugih autorskih publikacija, odnosno obavljanje poslova povremenog predavača na stručnim seminarima i savjetovanjima.

Radna mjesta mogu se popunjavati samo u skladu s pravilnikom o unutarnjem redu i prema usvojenom planu prijma u službu.
Prijam u državnu službu moguć je samo ako su osigurana sredstva u državnom proračunu.

Pravilnikom o unutarnjem redu utvrđuju se radna mjesta u državnom tijelu, potreban broj izvršitelja na svakom radnom mjestu i uvjeti za raspored te druga pitanja od značaja za organizaciju i način rada u državnom tijelu sukladno zakonu. 
Pravilnik o unutarnjem redu donosi čelnik tijela. 
Tijela državne uprave te stručna služba i uredi Vlade obvezno dostavljaju prijedlog pravilnika o unutarnjem redu na prethodnu suglasnost središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose, a pravosudna tijela središnjem tijelu državne uprave nadležnom za poslove pravosuđa.
Ostala državna tijela imaju obvezu dostaviti samo pravilnik o unutarnjem redu središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose.

Slobodna radna mjesta u državnim tijelima popunjavaju se putem:

• javnog natječaja,
• internog oglasa,
• napredovanja,
• premještaja ili
• rasporeda državnog službenika u skladu sa Zakonom o državnim službenicima.

Javni natječaj se obvezno objavljuje u Narodnim novinama, na web-stranici državnog tijela koje raspisuje natječaj i web-stranici središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose, a može se objaviti i u dnevnom listu.
Obavijest o raspisivanju javnog natječaja obvezno se dostavlja nadležnoj službi za zapošljavanje.
Postupak i način raspisivanja i provedbe javnog natječaja i internog oglasa uređuje uredbom Vlada.

Središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose poništit će odlukom javni natječaj odnosno interni oglas koji je raspisan protivno odredbama Zakona o državnim službenicima i propisa donesenih na temelju tog Zakona.
Odluka o poništenju može se donijeti najkasnije u roku od 30 dana od dana objave javnog natječaja u Narodnim novinama.
Odluka o poništenju objavljuje se na web-stranici središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.

Izbor kandidata u postupku javnog natječaja obavlja se na temelju rezultata provjere znanja, sposobnosti i vještina , koji se utvrđuju putem testiranja i razgovora (intervjua) s Komisijom za provedbu javnog natječaja.
Za izabranog kandidata koji se prima u državnu službu putem javnog natječaja donosi se rješenje o prijmu u državnu službu.
Za kandidata izabranog putem javnog natječaja, koji je državni službenik, umjesto rješenja o prijmu u državnu službu, donosi se rješenje o izboru kandidata.
Rješenje se dostavlja javnom objavom na web-stranici državnog tijela koje je raspisalo javni natječaj i web-stranici središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose. Dostava svim kandidatima smatra se obavljenom istekom osmoga dana od dana javne objave na web-stranici središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.
 
Protiv rješenja o prijmu u državnu službu izabranog kandidata žalbu može izjaviti kandidat koji je pristupio testiranju. Žalba se izjavljuje Odboru za državnu službu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
Po izvršnosti rješenja, za osobu primljenu u državnu službu donosi se rješenje o rasporedu na radno mjesto.

Postupak prijama u državnu službu može biti redovit ili izvanredan.
Redoviti postupak provodi se za prijam vježbenika u državnu službu (osobe sa završenim obrazovanjem određene stručne spreme i struke, bez radnog iskustva).
Izvanredni postupak prijama provodi se za prijam stručnih osoba s odgovarajućim radnim iskustvom.

Opći uvjeti za prijam u državnu službu su:

• odgovarajući stupanj obrazovanja,
• odgovarajuće stručno znanje i radno iskustvo, osim u slučaju prijama vježbenika,
• zdravstvena sposobnost za obavljanje poslova radnog mjesta na koje se prima,
• hrvatsko državljanstvo. 

Pored općih uvjeta za prijam u državnu službu posebnim zakonom, uredbom ili pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela mogu se propisati i drugi uvjeti za prijam u službu i raspored na radno mjesto (posebni uvjeti), kao npr. znanje rada na računalu, znanje stranog jezika, posebne psihofizičke sposobnosti, vozačka dozvola, komunikacijske vještine, certifikati i dr.

U državnu službu ne mogu biti primljene osobe:

• protiv kojih se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti ili koje su proglašene krivim za kazneno djelo za koje se kazneni postupak vodi po službenoj dužnosti
• kojima je prestala državna služba zbog teške povrede službene dužnosti, u razdoblju od četiri godine od prestanka državne službe,
• kojima je prestala državna služba zbog toga što nisu zadovoljile na probnom radu, u razdoblju od četiri godine od prestanka državne službe.

Osoba primljena u državnu službu postaje državni službenik danom početka rada.
Dan početka rada utvrđen rješenjem o rasporedu na radno mjesto može se iz opravdanih razloga odgoditi za najviše 60 dana, o čemu se donosi posebno rješenje.
Ako osoba primljena u državnu službu ne počne raditi određenog dana, odnosno u slučaju odustanka izabranog kandidata od prijma u državnu službu, može se obaviti izbor između preostalih kandidata koji su zadovoljili na provedenom testiranju i intervjuu ili raspisati novi natječaj za popunjavanje radnog mjesta.

Osobe se u pravilu primaju u državnu službu na neodređeno vrijeme i to uz obvezni probni rad.
Za osobe primljene u državnu službu redovitim postupkom (vježbenici) probni rad (vježbenički staž) traje 12 mjeseci.
Za osobe primljene u državnu službu izvanrednim postupkom probni rad traje 3 mjeseca.
Vježbenik se za vrijeme probnoga rada osposobljava za samostalni rad, pri čemu sudjeluje u posebnom programu osposobljavanja za obavljanje poslova određenoga radnog mjesta.
Državni službenik primljen izvanrednim postupkom obavlja probni rad na radnom mjestu na koje je raspoređen. Njegov rad prati i ocjenjuje neposredno nadređeni službenik.

Službeniku koji na probnom radu nije zadovoljio, otkazuje se državna služba, o čemu se donosi rješenje najkasnije u roku od osam dana od dana isteka probnog rada.
Ukoliko se rješenje o prestanku državne službe otkazom ne donese u roku od osam dana od dana isteka probnog rada, smatra se da je službenik zadovoljio na probnom radu.
 Probni rad za osobe primljene redovitim i izvanrednim postupkom produžit će se za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odnosno vrijeme korištenja rodiljnog ili roditeljskog dopusta sukladno posebnom zakonu.

Državni službenik dužan je položiti državni ispit propisane razine za radno mjesto na koje je raspoređen najkasnije u roku od godine dana od dana početka rada u državnoj službi utvrđenog rješenjem o rasporedu na radno mjesto.

Državni ispit polaže se za I. ili II. razinu, ovisno o stupnju obrazovanja koji je uvjet za raspored na radno mjesto. Državni ispit I. razine polaže se za obavljanje poslova radnog mjesta za koje je uvjet završena srednja škola. Državni ispit II. razine polaže se za obavljanje poslova radnog mjesta za koje je uvjet završen diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, odnosno završen preddiplomski sveučilišni ili stručni studij u trajanju od najmanje tri godine.

Osobe primljene u državnu službu redovitim postupkom (vježbenici) najranije dva mjeseca prije isteka probnoga rada mogu pristupiti polaganju državnog ispita.

Državni službenik koji se raspoređuje ili premješta na radno mjesto bez položenog državnog ispita ili s položenim državnim ispitom niže razine od propisane za to radno mjesto, dužan je položiti državni ispit propisane razine u roku od šest mjeseci od dana rasporeda ili premještaja na radno mjesto.

Državni službenik primljen u državnu službu na određeno vrijeme u trajanju dužem od godinu dana dužan je položiti državni ispit najkasnije u roku od godine dana od dana početka rada u državnoj službi utvrđenog rješenjem o rasporedu na radno mjesto.

Državni službenik primljen u državnu službu na određeno vrijeme u trajanju od godinu dana ili kraćem trajanju može polagati državni ispit po obavljenom probnom radu.

Državni ispit nije dužan polagati državni službenik koji ima položen pravosudni ispit.

Službeniku koji ne položi državni ispit u propisanom roku, prestaje državna služba po sili zakona istekom posljednjeg dana roka za polaganje ispita.

Službenik koji nakon rasporeda ili premještaja na radno mjesto za koje je propisan viši stupanj obrazovanja nije u propisanom roku položio državni ispit II. razine, rasporedit će se na radno mjesto za koje ispunjava uvjete i ima položen državni ispit I. razine, a ako nema slobodnog radnog mjesta na koje se službenik može rasporediti, odgovarajuće se primjenjuju odredbe Zakona o stavljanju službenika na raspolaganje Vladi.

Osobe se mogu primiti u državnu službu na određeno vrijeme:

• za obavljanje privremenih poslova,
• za obavljanje poslova čiji se opseg privremeno povećao, a koji nisu trajnijeg karaktera i
• radi zamjene duže vrijeme odsutnoga službenika.

Za prijam u državnu službu na određeno vrijeme potrebno je prethodno odobrenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.
Kod prijma u državnu službu na određeno vrijeme državnog službenika se raspoređuje na odgovarajuće radno mjesto iz pravilnika o unutarnjem redu, neovisno o broju izvršitelja utvrđenom u uredbi o unutarnjem ustrojstvu i pravilniku o unutarnjem redu državnoga tijela.

• Državna služba na određeno vrijeme za obavljanje privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao, može trajati najviše godinu dana. Iznimno od toga, osoba se može primiti u državnu službu na određeno vrijeme u trajanju dužem od godinu dana, i to:za potrebe rada na projektu koji se financira iz fondova ili programa Europske unije, za vrijeme trajanja projekta,
• radi obavljanja poslova koji se odnose na izvršavanje preuzetih međunarodnih obveza Republike Hrvatske ili obavljanja poslova službenika privremeno upućenog na izvršavanje preuzetih međunarodnih obveza, do izvršenja međunarodnih obveza,
• radi obavljanja poslova koji se odnose na izvršavanje obveza iz posebnih programa Vlade, do izvršenja tih obveza.

Državna služba na određeno vrijeme ne može postati državna služba na neodređeno vrijeme.

Odlučivanje o prijmu u državnu službu, rasporedu na radno mjesto, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje, ocjenjivanju te prestanku državne službe upravna je stvar o kojoj u upravnom postupku odlučuje rješenjem čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova rješavanje o upravnoj stvari, sukladno propisima o ustrojstvu državnog tijela. Protiv navedenih rješenja službenik može izjaviti žalbu Odboru za državnu službu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Protiv rješenja Odbora za državnu službu državno tijelo i državni službenik mogu pokrenuti upravni spor.

Na ostvarivanje ostalih prava i obveza iz državne službe odgovarajuće se primjenjuju opći propisi o radu kojima se uređuje ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa. Sukladno općim propisima o radu (Zakon o radu), o pravima i obvezama iz radnog odnosa odlučuje poslodavac, a radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred sudom nadležnim za radne sporove.
 

Odbor za državnu službu je neovisno tijelo za rješavanje žalbi protiv rješenja o prijmu u državnu službu i rješenja kojima se odlučuje o pravima i obvezama državnih službenika u upravnom postupku (rješenja o rasporedu na radno mjesto, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje, ocjenjivanju te prestanku državne službe).

Članove Odbora za državnu službu imenuje Vlada Republike Hrvatske na temelju, javnog natječaja, na vrijeme od pet godina. Svi članovi Odbora za državnu službu moraju biti diplomirani pravnici, odnosno magistri prava.

Odbor za državnu službu ima predsjednika, kojeg imenuje Vlada iz reda članova Odbora za državnu službu.

Protiv rješenja Odbora za državnu službu nije dopuštena žalba, ali državno tijelo i državni službenik mogu pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana primitka rješenja.

Kategorije radnih mjesta u državnoj službi su:

• radna mjesta rukovodećih državnih službenika,
• radna mjesta viših državnih službenika,
• radna mjesta nižih državnih službenika.

Detaljnu razradu radnih mjesta unutar svake kategorije utvrđuje Vlada uredbom.

Državni službenik može biti premješten na drugo radno mjesto:

• po potrebi službe ili
• na njegov zahtjev.

Državni službenik može po potrebi službe biti premješten na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, ali samo na radno mjesto za koje je propisan isti stupanj obrazovanja i potrebno radno iskustvo u jednakom ili dužem trajanju. Iznimno, državni službenik može uz njegovu suglasnost biti premješten na radno mjesto za koje je propisano radno iskustvo u kraćem trajanju.
 
Potreba službe mora biti obrazložena.
 
Službenika se može na njegov zahtjev premjestiti na drugo radno mjesto zbog:

• zdravstvenih razloga, na temelju liječničkog mišljenja o potrebi promjene radnog mjesta,
• obiteljskih razloga.

Žalba protiv rješenja o premještaju ne odgađa izvršenje rješenja.

Državni službenik može biti premješten na drugo radno mjesto:

• trajno ili
• privremeno.

Službenika se premješta po potrebi službe u pravilu na neodređeno vrijeme (trajni premještaj).
 
Službenika se po potrebi službe može privremeno premjestiti najduže godinu dana, odnosno do povratka odsutnog službenika kojeg premješteni službenik zamjenjuje.
 
Kod privremenog premještaja službenik ima pravo na plaću koja je za njega povoljnija.

Prijedlog ocjene daje neposredno nadređeni državni službenik.
Prijedlog ocjene daje se na uvid državnom službeniku koji se ocjenjuje i svima koji su po hijerarhijskom redu nadređeni državnom službeniku (oni mogu dati svoje mišljenje o prijedlogu ocjene).
Rješenje o ocjeni donosi čelnik tijela ili službena osoba ovlaštena za donošenje rješenja o ocjeni.
Vrste ocjena su:

•  „uspješan“ ako službenik pokazuje potrebnu razinu stručnosti i kompetencija, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju pouzdano obavljanje službe, koji svoje službene zadatke obavlja pravodobno i u skladu s pravilima struke, a pogreške u radu i postupanju su zanemarive.

Više ocjene od ocjene „uspješan“ su: „primjeran“ i „izuzetan“.
Niže ocjene od ocjene „uspješan“ su ocjene: „zadovoljava“ i „ne zadovoljava“.

Ocjena državnog službenika uzima se u obzir kod utvrđivanja:

• potrebe izobrazbe državnih službenika,
• uvjeta za napredovanje,
• uvjeta za promicanje,
• uvjeta za upućivanje državnog službenika na rad izvan državne službe,
• uvjeta za korištenje plaćenog studijskog dopusta.

Ocjena državnog službenika uzima se u obzir prilikom izricanja kazni za povrede službene dužnosti.
 
Državnog službenika koji je ocijenjen ocjenom „zadovoljava“, upućuje se na dodatno stručno osposobljavanje ili se premješta na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova, unutar istog stupnja obrazovanja.
 
Državnom službeniku koji je ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“ prestaje državna služba po sili zakona, danom izvršnosti rješenja o ocjenjivanju.

Napredovanje u državnoj službi ostvaruje se rasporedom državnog službenika na:

• više radno mjesto unutar iste kategorije ili
• prelaskom u višu kategoriju radnog mjesta.

Državni službenik može napredovati redovito ili izvanredno.
 
Državni službenik može redovito napredovati u državnoj službi ako:

• je jedanput ocijenjen ocjenom „izuzetan“ ili najmanje dva puta uzastopno ocjenom „primjeran“ ili najmanje tri puta uzastopno ocjenom „uspješan“ ili višom ocjenom,
• postoji slobodno radno mjesto propisano pravilnikom o unutarnjem redu, na koje se službenik u postupku napredovanja može rasporediti,
• ispunjava uvjete za raspored na radno mjesto.

Kod napredovanja se uzimaju u obzir posljednje dobivene ocjene.
 
Načini i uvjeti napredovanja pobliže se uređuju uredbom Vlade.

Državni službenik promiče se u okviru istog radnog mjesta dobivanjem odgovarajućih povišica plaće.
Načini i uvjeti promicanja uređuju se posebnim zakonom kojim će se urediti plaće i druga materijalna prava državnih službenika.

Svi državni službenici dužni su trajno unaprjeđivati znanja, vještine i sposobnosti potrebne za obavljanje poslova svog radnog mjesta te sudjelovati u organiziranim programima izobrazbe na koje su upućeni od strane državnog tijela ili im je pohađanje pojedinih programa izobrazbe odobreno.
Državnim službenicima može se dopustiti da sudjeluju u specijaliziranim obrazovnim programima izvan državne službe kako bi usavršili svoje stručne sposobnosti značajne za obavljanje poslova u državnom tijelu u kojem su zaposleni ili državnoj službi općenito.

Programi izobrazbe državnih službenika mogu biti zajednički ili posebni.
Zajednički programi izobrazbe su programi izobrazbe namijenjeni svim državnim službenicima, neovisno o tijelu u kojem su zaposleni, a mogu biti opći, ako sadržaj programa izobrazbe obuhvaća više upravnih područja, i specijalistički, ako sadržaj programa izobrazbe obuhvaća samo jedno upravno područje.
Posebni programi izobrazbe su programi izobrazbe namijenjeni isključivo državnim službenicima zaposlenima u istom državnom tijelu, a mogu biti opći i specijalistički, ovisno o tome obuhvaća li sadržaj više upravnih područja ili se radi o izobrazbi iz jednog upravnog područja.

Državni službenik nakon odrađenog probnog rada u državnoj službi ima pravo podnijeti zahtjev za plaćeni ili neplaćeni studijski dopust za obrazovanje na stručnim ili sveučilišnim studijima u zemlji ili inozemstvu, u pravilu, u trajanju od najviše jedne akademske godine.
Uz zahtjev za plaćeni ili neplaćeni studijski dopust mora se priložiti program studija i plan studijskog dopusta s jasnom naznakom ukupnog trajanja studijskog dopusta i pojedinih razdoblja u kojima ga planira koristiti.
Studijski dopust odobrava čelnik tijela uz prethodnu suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose na program studijskog dopusta.
Program studijskog dopusta mora odgovarati području rada, a svrha programa mora biti poboljšanje stručnosti državnog službenika.

Povrede službene dužnosti mogu biti lake i teške.
Teške povrede službene dužnosti propisuju se zakonom, a lake povrede zakonom, uredbom Vlade i pravilnikom o unutarnjem redu.

O lakim povredama službene dužnosti odlučuje čelnik tijela, ako posebnim zakonom za službenike pojedinih državnih tijela nije drukčije određeno.

O teškim povredama službene dužnosti u prvom stupnju odlučuje službenički sud, a u drugom stupnju viši službenički sud, ako posebnim zakonom za službenike pojedinih državnih tijela nije drukčije određeno.

Postupak zbog lake povrede službene dužnosti pokreće zaključkom čelnik tijela ili osoba koju on za to ovlasti.

Postupak zbog teške povrede službene dužnosti pokreće čelnik tijela ili osoba koju on za to ovlasti, danom predaje zahtjeva za pokretanje postupka nadležnom službeničkom sudu.

Neposredno nadređeni službenik dužan je podnijeti prijedlog za pokretanje postupka zbog lake povrede službene dužnosti, odnosno obavijestiti čelnika tijela o teškoj povredi službene dužnosti podređenog službenika, u roku od 15 dana od dana saznanja za počinjenu povredu.

Protiv odluke čelnika tijela u postupku zbog lake povrede službene dužnosti može se podnijeti žalba nadležnom službeničkom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave odluke.
Protiv odluke službeničkog suda u postupku zbog teške povrede službene dužnosti može se podnijeti žalba višem službeničkom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave odluke.
Protiv drugostupanjske odluke u postupku zbog povrede službene dužnosti može se pokrenuti upravni spor.

Lake povrede službene dužnosti su:

1. učestalo zakašnjavanje na posao ili raniji odlazak s posla,
2. neopravdano zakašnjenje na posao preko sat vremena dnevno,
3. učestalo prekoračenje vremena propisanog za odmor (stanku) ili korištenje prava na odmor (stanku) izvan propisanog vremena bez opravdanog razloga,
4. napuštanje radnih prostorija tijekom radnog vremena bez odobrenja nadređenog službenika,
5. neuredno čuvanje spisa, podataka ili druge povjerene dokumentacije,
6. neopravdan izostanak s posla jedan dan,
7. neobavješćivanje nadređenog službenika o spriječenosti dolaska na posao u roku od 24 sata bez opravdanih razloga,
8. ponašanje državnog službenika protivno Etičkom kodeksu državnih službenika, koje ne nanosi štetu ugledu službe,
9. neizvršenje ili nepravovremeno izvršenje službene zadaće bez opravdanog razloga,
10. nesavjesno ili nemarno izvršenje službene zadaće ili izvršenje službene zadaće protivno pravilima struke,
11. nepodnošenje pisanog prijedloga za pokretanje postupka zbog lake povrede službene dužnosti, odnosno neobavještavanje čelnika tijela o teškoj povredi službene dužnosti podređenog službenika
12. druge lake povrede službene dužnosti koje su propisane zakonom, uredbom Vlade ili pravilnikom čelnika tijela.

Teške povrede službene dužnosti su:

1. neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza,
2. nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti,
3. davanje netočnih podataka kojima se utječe na donošenje odluka nadležnih tijela ili time nastaju druge štetne posljedice,
4. zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi,
5. odbijanje izvršenja naloga, ako za to ne postoje opravdani razlozi,
6. neovlaštena posluga ili neodgovorno korištenje sredstava povjerenih za rad ili u vezi s radom,
7. odavanje službene ili druge tajne u vezi s obavljanjem državne službe,
8. zlouporaba obveze državnog službenika na prijavljivanje opravdane sumnje na korupciju,
9. povreda prava na zaštitu anonimnosti državnog službenika koji prijavi opravdanu sumnju na korupciju,
10. ograničavanje ili uskraćivanje prava utvrđenih ovim Zakonom službeniku koji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima prijavi sumnju na korupciju ili zlostavljanje tog službenika,
11. obavljanje djelatnosti koja je u suprotnosti s poslovima radnog mjesta ili bez prethodnog odobrenja čelnika tijela,
12. uporaba krivotvorene isprave u cilju ostvarivanja prava u službi,
13. ponašanje suprotno Etičkom kodeksu državnih službenika, koje nanosi štetu ugledu službe,
14. neopravdan izostanak s posla od dva do četiri dana uzastopno,
15. tri puta izrečena kazna za lake povrede službene dužnosti počinjene u razdoblju od dvije godine,
16. otuđenje te oštećenje ili uništenje imovine državnog tijela hotimično ili krajnjom nepažnjom,
17. dolazak na posao pod utjecajem alkohola, droga ili drugih sredstava ovisnosti ili dovođenje pod utjecaj alkohola, droga ili drugih sredstava ovisnosti za vrijeme radnog vremena ili odbijanje testiranja na alkohol ili droge,
18. druge teške povrede službene dužnosti koje su propisane zakonom.

Za lake povrede službene dužnosti mogu se izreći sljedeće kazne:

• usmena opomena,
• pisana opomena,
• pisana opomena s upisom u osobni očevidnik državnog službenika,
• novčana kazna u visini do 10% plaće službenika isplaćene u mjesecu kad je kazna izrečena.

Za teške povrede službene dužnosti mogu se izreći sljedeće kazne: 

• novčana kazna na vrijeme od jednog do šest mjeseci, u mjesečnom iznosu od 10 do 20% ukupne plaće isplaćene službeniku u mjesecu u kojem je kazna izrečena,
• premještaj na drugo radno mjesto niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja,
• prestanak državne službe.

Slučajevi udaljenja iz službe su:

• rješenjem čelnika tijela službenika se može udaljiti iz službe ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti, a povreda je takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje taj postupak, mogao štetiti interesima službe
• čelnik tijela dužan je udaljiti iz službe državnog službenika protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti zbog djela s obilježjima korupcije,
• smatra se da je udaljen iz službe državni službenik protiv kojeg je pokrenut istražni postupak i određen pritvor, o čemu se donosi rješenje. 

Udaljenje iz službe u 1. i 2. slučaju traje do okončanja kaznenog postupka ili postupka zbog teške povrede službene dužnosti, a u 3. slučaju do isteka pritvora.

Za vrijeme udaljenja iz službe državni službenik ne radi, ali prima naknadu plaće u iznosu od 60%, a ako uzdržava obitelj, 80% plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju iz službe.
 
Puna plaća pripada službeniku od dana vraćanja u službu.
 
Službeniku se vraća obustavljeni dio plaće od prvoga dana udaljenja, u sljedećim slučajevima:

• ako službenički sud uvaži njegovu žalbu protiv rješenja o udaljenju iz službe,
• ako je pravomoćnim rješenjem obustavljen kazneni, odnosno postupak zbog teške povrede službene dužnosti, osim zbog zastare vođenja postupka,

ako je u kaznenom postupku, odnosno postupku zbog teške povrede službene dužnosti oslobođen od odgovornosti.

Državni službenik dužan je naknaditi štetu koju u službi ili u svezi sa službom namjerno ili iz krajnje nepažnje nanese državnom tijelu.
Štetom se smatra i šteta koju je državno tijelo imalo naknađujući fizičkim i pravnim osobama štetu koju su pretrpjeli namjerom ili krajnjom nepažnjom službenika.
Ako službenik odbije nadoknaditi štetu, šteta se nadoknađuje po općim propisima obveznog prava.

Kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju.
Državnog službenika se kod rasporeda prema novom pravilniku ne može bez njegove suglasnosti rasporediti u drugo mjesto rada, koje je udaljeno više od 30 kilometara od mjesta njegova stanovanja ako bi se premještajem bitno pogoršale njegove obiteljske prilike.
Ako se u skladu s uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete.
Ako nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se državni službenik može rasporediti, donosi se rješenje o stavljanju na raspolaganje.

Kad se ukine državno tijelo, službenike ukinutog tijela preuzima ono državno tijelo koje preuzima i obavljanje poslova ukinutog tijela, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
Do donošenja pravilnika o unutarnjem redu i rasporedu na radna mjesta prema tom pravilniku, preuzeti službenici obavljaju poslove koje su obavljali u ukinutom državnom tijelu, odnosno druge poslove po nalogu čelnika tijela, a pravo na plaću i ostala prava iz službe ostvaruju prema dotadašnjim rješenjima.
Preuzeti državni službenici koji se po donošenju pravilnika o unutarnjem redu ne mogu rasporediti, jer nema slobodnih radnih mjesta za koje ispunjavaju stručne i druge uvjete za raspored, stavljaju se na raspolaganje Vladi.
Kad se ukine državno tijelo, a poslove tog tijela ne preuzima neko drugo državno tijelo, službenike ukinutog tijela preuzima središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
Ako dio poslova državnog tijela prelazi u djelokrug drugog državnog tijela, to tijelo preuzima i službenike koji su zatečeni na preuzetim poslovima.

Državna služba prestaje:

• sporazumom,
• istekom roka,
• otkazom,
• po sili zakona i
• na drugi način propisan zakonom. 

Rješenje - o prestanku državne službe donosi se rješenje u roku od osam dana od nastupa okolnosti koje su razlog za prestanak službe.
 
Prestanak državne službe na određeno vrijeme - državna služba na određeno vrijeme prestaje istekom roka ako ne prestane ranije na drugi način propisan zakonom.
 
Sporazumni prestanak službe - državna služba može prestati na temelju pisanoga sporazuma državnog službenika i čelnika tijela, kojim se utvrđuje dan prestanka službe.
 
Otkaz državne službe - državnom službeniku se otkazuje državna služba ako nije zadovoljio na probnom radu, a služba mu prestaje danom izvršnosti rješenja o prestanku službe otkazom.
 
Državna služba može prestati i na temelju pisanoga otkaza kojeg tijelu podnese državni službenik, te je u tom slučaju dužan odraditi otkazni rok utvrđen u Kolektivnom ugovoru.
 
Prestanak državne službe po sili zakona - državnom službeniku prestaje državna služba po sili zakona, kad nastupi slučaj koji je u zakonu propisan kao razlog za prestanak službe po sili zakona. U tom slučaju služba prestaje danom propisanim u zakonu.

Čelnik tijela može državnom službeniku otkazati službu izvanrednim otkazom ako je na temelju utvrđenih činjenica očito da je službenik počinio osobito tešku povredu službene dužnosti koja:

• ima obilježja korupcije,
• ima za posljedicu znatnu materijalnu ili nematerijalnu štetu za državno tijelo, pravne osobe ili građane ili zaštitu javnog interesa,
• dovodi u pitanje život i fizički integritet građana,
• dovodi u pitanje redovito izvršavanje poslova državnog tijela.
   
  Za izvanredni otkaz zbog povrede službene dužnosti koja: ima obilježja korupcije, kao posljedicu ima znatnu materijalnu ili nematerijalnu štetu za državno tijelo, pravne osobe ili građane ili zaštitu javnog interesa, ili dovodi u pitanje život i fizički integritet građana, nije potrebno prethodno pisano upozorenje.
   
  Prije izvanrednog otkaza zbog povrede službene koja dovodi u pitanje redovito izvršavanje poslova državnog tijela, čelnik tijela ili nadređeni službenik dužan je pisanim putem upozoriti službenika na nepravilnosti u radu i ostaviti mu rok od mjesec dana za otklanjanje nepravilnosti, ako službenik u ostavljenom roku ne otkloni nepravilnosti u radu, čelnik tijela ili nadređeni službenik ponovno će ga pisanim putem upozoriti na nepravilnosti i ukazati mu na mogućnost izvanrednog otkaza ako nepravilnosti ne otkloni u daljnjem roku od mjesec dana. 

Ako službenik ni nakon drugog pisanog upozorenja povjerene poslove ne obavlja sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima, čelnik tijela otkazat će mu službu izvanrednim otkazom.

Državnom službeniku prestaje državna služba po sili zakona:

• smrću
• dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad
• kad navrši 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža – posljednjeg dana godine u kojoj su ostvareni ti uvjeti (od 1. siječnja 2018. godine, služba prestaje kad se navrše navedeni uvjeti, osim ako se čelnik tijela i državni službenik drukčije ne dogovore, vodeći računa o potrebama službe, s tim da služba prestaje najkasnije posljednjeg dana godine u kojoj je službenik navršio te uvjete)
• kad je osuđen na kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora ili djelomičnu uvjetnu osudu za kazneno djelo - danom saznanja za pravomoćnost presude, osim ako mu je pravomoćnom presudom izrečena uvjetna osuda ili mu je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro
• kad neopravdano izostane s rada pet radnih dana uzastopce – danom napuštanja službe, odnosno prvog dana odsutnosti s rada
• ako ne položi državni ispit u propisanom roku – istekom roka u kojem je bio obvezan položiti državni ispit
• ako se sazna da u vrijeme prijma u državnu službu nije ispunjavao uvjete za prijam u državnu službu propisane ovim ili drugim zakonom ili da je u vrijeme prijma u državnu službu postojala zapreka za prijam u državnu službu propisana ovim Zakonom – danom saznanja za to
• kad mu je izrečena kazna prestanka državne službe zbog teške povrede službene dužnosti – danom izvršnosti rješenja službeničkog suda
• ako se kod premještaja ne javi na novu dužnost u utvrđenom roku – danom kojim se morao javiti na dužnost
• ako je ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“ – danom izvršnosti rješenja o ocjenjivanju
• u drugim slučajevima utvrđenim zakonom.

Državnom službeniku iz točke 4. kojem je izrečena uvjetna osuda te sud donese odluku o opozivu izrečene uvjetne osude, državna služba prestaje danom saznanja za pravomoćnost odluke o opozivu uvjetne osude.
Državnom službeniku točke 4. kojem je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro te sud donese odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne zatvora u neizvršenom dijelu ili u cijelosti, državna služba prestaje danom saznanja za pravomoćnost odluke o izvršenju izrečene kazne zatvora.

Kolektivnim ugovorom na razini Republike Hrvatske utvrđuju se međusobna prava i obveze potpisnika Kolektivnog ugovora.

Predmet Kolektivnog ugovora su prava i obveze iz rada i po osnovi rada državnih službenika i namještenika zaposlenih u državnim tijelima, neovisno o tome jesu li članovi sindikata potpisnika Kolektivnog ugovora ili ne.

Puno radno vrijeme službenika i namještenika je 40 sati tjedno. Tjedno radno vrijeme raspoređeno je na 5 radnih dana, od ponedjeljka do petka.

Dnevno radno vrijeme ne može biti kraće od 8 niti duže od 12 sati, osim u slučaju hitnoga prekovremenog rada.

Službenik i namještenik mora biti obaviješten o rasporedu rada ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, u pisanom obliku, s točno naznačenim satom početka rada, osim u slučaju hitnoga prekovremenog rada i drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, o čemu je službenika i namještenika nužno u pisanom obliku obavijestiti najmanje 24 sata unaprijed.

Službenik i namještenik ima pravo na tjedni odmor u trajanju od 48 sati neprekidno. Dani tjednog odmora su u pravilu subota i nedjelja.

Ako je prijeko potrebno da službenik i namještenik radi na dan (odnosno dane) tjednog odmora, osigurava mu se korištenje tjednog odmora tijekom sljedećeg tjedna.

Ako pak službenik i namještenik radi potrebe posla ne može koristiti tjedni odmor na navedeni način, u dogovoru, odnosno prema odluci neposredno nadređenog službenika i namještenika, osigurat će mu se korištenje tjednog odmora najkasnije u roku od 14 dana.

Službenik i namještenik koji se prvi put zaposlio ili ima prekid službe odnosno rada između dva radna odnosa duži od 8 dana, stječe pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnoga rada. Prekid rada zbog privremene nesposobnosti za rad, vojne vježbe ili drugog zakonom određenog opravdanog razloga ne ubraja se u navedeni rok.

Pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora, u skladu s općim propisom o radu ostvaruje službenik i namještenik

• koji nije ispunio uvjet za stjecanje godišnjeg odmora (ako nije proteklo šest mjeseci neprekidnoga rada)
• kojem tijekom godine prestaje radni odnos.

Prema Zakonu o radu, razmjerni dio godišnjeg odmora utvrđuje se u trajanju od jedne dvanaestine godišnjeg odmora, za svaki mjesec trajanja radnog odnosa.
Službenik i namještenik kojem radni odnos prestaje zbog odlaska u mirovinu ima pravo na godišnji odmor za kalendarsku godinu u kojoj odlazi u mirovinu.

Službenik ili namještenik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 4 tjedna. Ništavan je sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor ili o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora.

Pri utvrđivanju trajanja godišnjeg odmora ne uračunavaju se subote, nedjelje, neradni dani i blagdani. Pored toga, u trajanje godišnjeg odmora ne uračunava se razdoblje privremene nesposobnosti za rad, koje je utvrdio ovlašteni liječnik.

Ukupno trajanje godišnjeg odmora utvrđuje se sukladno Kolektivnom ugovoru, na način da se osnovica od 18 dana uvećava prema pojedinačno određenim mjerilima:  s obzirom na uvjete rada, složenost poslova i stupanj stručne spreme, dužinu radnog staža, posebne socijalne uvjete i ostvarene rezultate rada, s tim da ukupno trajanje godišnjeg odmora ne može iznositi više od 30 radnih dana u godini.

Službenik i namještenik može tijekom cijele kalendarske godine koristiti godišnji odmor za tu kalendarsku godinu u neprekidnom trajanju, u dva ili više dijelova, prema rasporedu korištenja godišnjih odmora, odnosno dogovoru s poslodavcem. Ako službenik ili namještenik koristi godišnji odmor u dva ili više dijelova, jedan dio mora biti u trajanju od najmanje 2 tjedna neprekidno i mora se koristiti tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor. Na zahtjev državnog službenika i namještenika mora mu se omogućiti korištenje godišnjeg odmora iz stavka 2. ovoga članka u razdoblju od 1. srpnja do 1. listopada tekuće godine.

Neiskorišteni dio godišnjeg odmora službenik i namještenik mora iskoristiti najkasnije do 30. lipnja iduće godine.

Službenik i namještenik ima pravo koristiti dva puta po jedan dan godišnjeg odmora prema svom zahtjevu i u vrijeme koje sam odredi, ali je o tome dužan obavijestiti neposredno nadređenog službenika u pravilu tri dana prije, a iznimno najmanje jedan dan prije korištenja u slučaju opravdanih razloga.

Godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji nije iskorišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti, te korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust, te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, službenik ili namještenik ima pravo iskoristiti po povratku na rad, a najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine.

Službenik i namještenik ima pravo na dopust uz naknadu plaće (plaćeni dopust) u jednoj kalendarskoj godini u posebnim slučajevima propisanim Kolektivnim ugovorom kao što su npr.: zaključenje braka, rođenje ili posvojenje djeteta, smrti supružnika, roditelja, očuha i maćehe, djeteta, posvojitelja, posvojenika i unuka, smrti ostalih krvnih srodnika, selidbe, za dobrovoljno davanje krvi, teške bolesti supružnika, djeteta ili roditelja, sudjelovanje na sindikalnim susretima, seminarima i dr.

Službenici imaju pravo na plaćeni dopust za pripremu polaganja državnog stručnog ispita (bez obzira na stručnu spremu) i za pripremu polaganja pravosudnog ispita.

Službenik i namještenik za vrijeme stručnog ili općeg školovanja, osposobljavanja ili usavršavanja na koje je upućen od strane čelnika državnog tijela, ili usavršavanja za vlastite potrebe ima pravo na plaćeni dopust za svaki ispit po predmetu i za završni rad.

Službeniku i namješteniku se na njegov zahtjev, zbog osobito opravdanih objektivnih ili osobnih razloga može odobriti dopust bez naknade plaće (neplaćeni dopust).

Rješenjem o odobrenom neplaćenom dopustu određuje se opravdanost razloga i razdoblje trajanja neplaćenog dopusta.

Plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je službenik ili namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

Koeficijente utvrđuje Vlada uredbom, a osnovica se utvrđuje kolektivnim ugovorom (a ako nije utvrđena Kolektivnim ugovorom, utvrđuje je Vlada odlukom).

Dodaci na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće

Službeniku i namješteniku odsutnom iz službe odnosno s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove osnovne plaće, a ako je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu, pripada mu naknada plaće u 100% iznosu osnovne plaće.

Ostala materijalna prava utvrđena Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike su:

• Regres (za korištenje godišnjeg odmora)
• Otpremnina kod odlaska u mirovinu (u visini od tri proračunske osnovice).
• Pravo na pomoć kod smrtnog slučaja u obitelji
• bolovanja dužeg od 90 dana,
• nastanka teške invalidnosti službenika i namještenika, malodobne djece ili supružnika službenika i namještenika,
• rođenja djeteta.
• Za službeno putovanje i rad na terenu - puna naknada prijevoznih troškova, dnevnica i naknada punog iznosa hotelskog računa za spavanje.
• Naknada za odvojeni život od obitelji
• Naknada troškova prijevoza dolaska na posao
• Jubilarna nagrada - za neprekidnu službu odnosno rad u državnim tijelima i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave kada navrše određene godine radnog staža (5, 10, 15, 20, 25, 30, 35, 40 i 45 godina)
• Dar za djecu (do 15 godina starosti) u prigodi dana Sv. Nikole.
• Božićnica (godišnja nagrada za božićne blagdane, najkasnije do 31. prosinca tekuće godine).

Državni službenik ili namještenik može se obratiti nadređenom državnom službeniku, sindikalnom povjereniku ili povjerljivom savjetniku u slučaju neželjenog ponašanja kojim se narušava dostojanstvo državnih službenika i namještenika (ogovaranje, širenje glasina ili kleveta o drugome, uvrede, prijetnje, psovke, omalovažavanje, seksističko ponašanje, uznemiravanje i spolno uznemiravanje, namjerno uskraćivanje informacija potrebnih za rad, ili davanje dezinformacija, dodjeljivanje besmislenih, nerješivih, omalovažavajućih zadataka, diskriminacija na temelju boje kože, rase, spola, spolnog opredjeljenja, bračnog stanja i sl.).

Povjerljivi savjetnik je ovlaštena osoba od poslodavca za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva službenika i namještenika.
Povjerljivog savjetnika imenuje čelnik državnog tijela.

Podaci o povjerljivom savjetniku objavljuju se na vidnom mjestu u državnom tijelu (ime i prezime, broj telefona i telefaksa te e-mail adresa). Popis povjerljivih savjetnika objavljuje se na web-stranici Ministarstva uprave, s naznakom državnog tijela za koje su imenovani.

Za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora ugovorne strane imenuju Zajedničku komisiju, koja ima sedam članova. Svaka strana imenuje po tri člana, a sedmog pridruženog člana imenuje dekan Pravnog fakultet u Zagrebu, koji na sjednicama sudjeluje samo u slučaju kada članovi komisije ne mogu donijeti odluku većinom glasova.

Tumačenja Komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora. Sjedište Zajedničke komisije je pri Ministarstvu uprave.

Etičkim kodeksom državnih službenika utvrđuju se pravila ponašanja državnih službenika i etička načela na temelju kojih postupaju državni službenici prilikom obavljanja službene dužnosti.
Etički kodeks državnih službenika sadrži etička načela kojih se državni službenici trebaju pridržavati za vrijeme obavljanja službe.
Etička načela utvrđena Etičkim kodeksom su načela koja državni službenici moraju usvojiti kao vlastita načela i osobni kriterij ponašanja.
Državni službenici primjenjuju etička načela u međusobnim odnosima, te u odnosima prema građanima, u odnosu prema radu, kao i prema državnom tijelu u kojem obavljaju svoju dužnost.

Državni službenici se u obavljanju državne službe moraju pridržavati slijedećih načela:

• Poštivanje integriteta i dostojanstva građana i državnih službenika
• Zaštita osobnog ugleda i ugleda državne službe
• Ponašanje državnog službenika u javnim nastupima
• Zabrana stjecanja materijalne ili druge koristi i izbjegavanje sukoba interesa u službi

Državni službenik dužan je u okviru svojih nadležnosti osigurati ostvarivanje prava, poštivanje integriteta i dostojanstva građanina i drugih državnih službenika bez diskriminacije ili povlašćivanja na osnovi dobi, nacionalnosti, etničke ili socijalne pripadnosti, jezičnog i rasnog podrijetla, političkih ili vjerskih uvjerenja ili sklonosti, invalidnosti, obrazovanja, socijalnog položaja, spola, bračnog ili obiteljskog statusa, spolne orijentacije ili na bilo kojoj drugoj osnovi.
Državni službenik ima pravo na zaštitu od uznemiravanja, odnosno ponašanja koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva službenika, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
Državni službenik ima pravo na zaštitu od spolnog uznemiravanja, odnosno ponašanja koje predstavlja verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje spolne naravi, a koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva službenika i namještenika te uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

U obavljanju službene dužnosti državni službenik dužan je čuvati osobni ugled, ugled državne službe i povjerenje građana u državnu službu.
U obavljanju privatnih poslova državni službenik ne smije se koristiti službenim oznakama ili autoritetom radnog mjesta u državnoj službi.

U svim oblicima javnih nastupa i djelovanja u kojima predstavlja državno tijelo, državni službenik dužan je iznositi stavove državnog tijela, u skladu s propisima, dobivenim ovlastima, stručnim znanjem i Etičkim kodeksom.
U javnim nastupima u kojima ne predstavlja državno tijelo, a koji se na bilo koji način odnose na poslove iz djelokruga državnih tijela ili poslove radnog mjesta koje obavlja, državni službenik ne smije iznositi podatke:

• koji bi mogli naštetiti ugledu državne službe i narušiti povjerenje građana u rad državnih tijela,
• ako bi iznošenje takvih podataka predstavljalo povredu dužnosti čuvanja službene tajne.
  Pri iznošenju stavova državnog tijela i osobnih stavova, državni službenik dužan je paziti na ugled državne službe i osobni ugled.

U odnosu prema građanima državni službenik postupa profesionalno, nepristrano i pristojno.
Državni službenik dužan je u obavljanju službene dužnosti primjenjivati stručno znanje na način da građanima pomaže u ostvarivanju njihovih prava, postupajući u skladu s načelom ustavnosti, zakonitosti i zaštite javnog interesa.
Državni službenik dužan je postupati s posebnom pažnjom prema osobama s invaliditetom i drugim osobama s posebnim potrebama.
Državni službenik dužan je u obavljaju službene dužnosti pomoći neukim strankama.

Međusobni odnosi državnih službenika, odnosno svi oblici komunikacije državnih službenika temelje se na uzajamnom poštivanju, povjerenju, suradnji, pristojnosti, odgovornosti i strpljenju.
Državni službenici u obavljanju službe razmjenjuju mišljenja i informacije o pojedinim stručnim pitanjima radi ostvarivanja zajedničkog dobra državne službe u cjelini.
Postupajući u skladu s etičkim načelima državnih službenika, u međusobnim odnosima, državni službenici ne ometaju jedni druge u izvršavanju službenih dužnosti.
Nadređeni službenik potiče službenike na kvalitetno i učinkovito obavljanje državne službe, međusobno uvažavanje, poštivanje i suradnju, te primjeren odnos prema građanima.

U svim državnim tijelima čelnik tijela imenuje povjerenika za etiku iz reda državnih službenika.
U državnom tijelu može se imenovati i više povjerenika za etiku, ovisno o ustrojstvu državnog tijela i potrebama državnog tijela.
U slučaju duže odsutnosti iz službe povjerenika za etiku, čelnik tijela će imenovati zamjenika povjerenika za etiku koji preuzima ovlasti i dužnosti odsutnog povjerenika sve do njegovog povratka.
Povjerenikom za etiku ne može se imenovati državni službenik kojemu je izrečena kazna za povredu službene dužnosti.
Povjerenik za etiku prati primjenu Etičkog kodeksa u državnom tijelu, promiče etičko ponašanje u međusobnim odnosima državnih službenika te odnosima službenika prema građanima, zaprima pritužbe službenika i građana na neetičko ponašanje i postupanje službenika, provodi postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe, te vodi evidenciju o zaprimljenim pritužbama.
Povjerenik za etiku provodi postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe te priprema izvješće čelniku tijela o provedenom postupku.

Etičko povjerenstvo je neovisno radno tijelo koje daje mišljenja o sadržaju i načinu primjene Etičkog kodeksa te promiče etička načela i standarde u državnoj službi.
Vlada Republike Hrvatske odlukom imenuje članove Etičkog povjerenstva na vrijeme od četiri godine.
Etičko povjerenstvo ima šest članova od kojih se tri imenuju iz reda državnih službenika, dva iz reda sindikata, te jedan predstavnik nevladine udruge.
Članovi Etičkog povjerenstva između sebe biraju predsjednika.
Predsjednik i članovi Etičkog povjerenstva imaju pravo na novčanu naknadu za rad u Etičkom povjerenstvu, čiju visinu određuje Vlada Republike Hrvatske.
Etičko povjerenstvo je neovisno u odlučivanju.
Način rada, postupanja i glasovanja, Etičko povjerenstvo utvrđuje poslovnikom o radu.
Sjedište Etičkog povjerenstva je pri središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose.
Uredske i druge administrativne poslove za Etičko povjerenstvo obavlja središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose.

Građani i pravne osobe te državni službenici mogu povjereniku za etiku podnijeti pritužbu na ponašanje državnih službenika, za koje smatraju da je protivno odredbama Etičkog kodeksa.
Pritužba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti pisanim ili usmenim putem, putem otvorenog besplatnog telefona u središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose, te putem elektroničke pošte.
Ukoliko pritužbu zaprimi čelnik državnog tijela ili službenik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose, pritužbu će bez odlaganja proslijediti nadležnom povjereniku za etiku.

Etički kodeks objavljuje se u »Narodnim novinama«. 
Etički kodeks ističe se na oglasnoj ploči svih državnih tijela. 
Etički kodeks se objavljuje na web-stranici Vlade Republike Hrvatske i web-stranicama svih državnih tijela.