Prava i obveze prema ugovornom pravu, uključujući kamate na zakašnjela plaćanja

Razlike ugovornog prava između prodaje B2B i B2C

Ugovorno pravo razlikuje građanskopravni, trgovački (tzv. B2B – Business to Business) i potrošački (tzv. B2C – Business to Consumer) ugovor.

Trgovački ugovor je ugovor koji sklapaju trgovci između sebe u obavljanju djelatnosti koja čini predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti, dok je potrošački kupoprodajni ugovor onaj ugovor koji fizička osoba kao kupac sklapa izvan svoje gospodarske ili profesionalne djelatnosti s fizičkom ili pravnom osobom koja kao prodavatelj djeluje u sklopu svoje gospodarske ili profesionalne djelatnosti.

Na obje ove vrste ugovora primjenjuju se opće odredbe ugovornog prava (koje vrijede za sve građanskopravne ugovore), te posebne odredbe koje vrijede samo za trgovačke odnosno potrošačke ugovore. Dok trgovačke ugovore karakterizira zahtjev za povećanom pažnjom trgovaca prilikom obavljanja djelatnosti, koji rezultira strožim pravilima u odnosu na ostale ugovore, potrošačke ugovore karakterizira slabiji položaj potrošača u odnosu na trgovca, što rezultira blažim pravilima za potrošače.

U odnosu na ugovor o kupoprodaji u općem ugovornom pravu (Zakon o obveznim odnosima) postoje sljedeće posebne odredbe koje se odnose samo na trgovačke odnosno potrošačke ugovore:

kod trgovačkih ugovora treba voditi računa o kratkim rokovima u odnosu na građanske ili potrošačke ugovore:
prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto protekne rok od dvije godine od predaje stvari (kod građanskopravnih i potrošačkih ugovora), a kod trgovačkih ugovora taj je rok šest mjeseci;
kod prodaje rabljenih stvari ugovorne strane mogu ugovoriti rok od jedne godine kao rok odgovornosti za materijalne nedostatke (kod građanskopravnih i potrošačkih ugovora), a kod trgovačkih ugovora može se ugovoriti i kraći rok;
kada je nedostatak bio poznat prodavatelju ili mu nije mogao ostati nepoznat, kupac ne gubi pravo da se pozove na neki nedostatak i kad nije ispunio svoju obvezu da stvar pregleda bez odgađanja i u određenom roku obavijestio prodavatelja o postojanju nedostatka čak i kad se nedostatak pokazao tek nakon proteka dvije godine (kod građanskopravnih i potrošačkih ugovora) odnosno šest mjeseci (kod trgovačkih ugovora) od predaje stvari
kad cijena u trgovačkom ugovoru o kupoprodaji nije određena niti odrediva na temelju podataka sadržanih u ugovoru, kupac plaća cijenu koju je prodavatelj redovito naplaćivao u vrijeme sklapanja ugovora a kad takve nema plaća razumnu cijenu kojom se smatra tekuća cijenu u vrijeme sklapanja ugovora; kada cijena kod ostalih tipova (građanskopravnih, potrošačkih) ugovora nije određena ni odrediva, ugovor nema pravni učinak;
kod postojanja materijalnih nedostataka stvari, kupac iz trgovačkog ugovora o kupoprodaji dužan je primljenu stvar pregledati ili ju dati na pregled te o vidljivim nedostacima bez odgađanja obavijestiti prodavatelja pod prijetnjom gubitka prava po osnovi materijalnih nedostataka stvari, a za skrivene nedostatke (oni koji se pokažu nakon primitka stvari a nisu se mogli otkriti uobičajenim pregledom stvari) dužan je bez odgađanja obavijestiti prodavatelja, dok potrošač kao kupac nije obvezan pregledati stvar niti ju dati na pregled ali je dužan obavijestiti prodavatelja o nedostatku u roku od dva mjeseca od dana kada je otkrio nedostatak;
prilikom obavještavanja prodavatelja o nedostatku na stvari, kupac iz trgovačkog ugovora o kupoprodaji dužan je opisati nedostatak i pozvati prodavatelja da ga pregleda, dok u odnosu na ostale ugovore (građanskopravne, potrošačke) kupac nema tu obvezu;
odgovornost za materijalne nedostatke može se ograničiti ili isključiti trgovačkim i građanskopravnim ugovorom o kupoprodaji, ali će takva ugovorna odredba biti ništetna ako je nedostatak bio poznat prodavatelju, a on o njemu nije obavijestio kupca, a i onda kad je prodavatelj nametnuo tu odredbu koristeći se svojim monopolskim položajem dok u potrošačkim ugovorima o kupoprodaji nije dopušteno ugovorom ograničiti ili isključiti prodavateljevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari (takve ugovorne odredbe su ništetne);
kad je prodavatelj u trgovačkom ugovoru stvari određenih po rodu dao kupcu veću količinu nego što je ugovoreno, a kupac u razumnom roku ne izjavi da višak odbija, smatra se da je primio i taj višak te je dužan platiti ga po istoj cijeni.

Trebaju li prodavatelji ponuditi pravne lijekove i, ako trebaju, koju vrstu pravnih lijekova

U slučaju neusklađenosti robe s ugovorom, prodavatelj odgovara u skladu s odredbama pravnoga jamstva (odgovornost za materijalne nedostatke stvari) te komercijalnog jamstva (jamstvo za ispravnost prodane stvari (garancija)).

Zakon propisuje da u slučaju kada postoji materijalni nedostatak, trgovac je potrošaču dužan omogućiti:

besplatno otklanjanje nedostatka ili predaju druge stvari bez nedostatka
sniženje cijene
raskid ugovora (uz ispunjenje zakonom propisanih pretpostavki) osim za neznatne nedostatke stvari
naknadu štete

pod uvjetom da ga je potrošač o nedostatku obavijestio u roku dva mjeseca od otkrivanja nedostatka, a najkasnije u roku od dvije godine od predaje stvari. Potrošač u prvom redu može zahtijevati popravak stvari, zamjenu stvari ili sniženje cijene. Uz navedena prava ima pravo i na popravljanje štete. Pravo na raskid ugovora potrošač ima samo ako je prethodno dao prodavatelju naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora (za popravak ili zamjenu stvari). Ako prodavatelj u naknadnom primjerenom roku ne ispuni ugovor, ugovor se raskida po samom zakonu, ali ga potrošač može održati na snazi ako bez odgađanja izjavi prodavatelju da ga održava na snazi (isto pravilo vrijedi i za slučaj ispunjenja s nedostatkom obveze kod koje je ispunjenje u određenom roku bitan sastojak ugovora). Samo iznimno, potrošač može raskinuti ugovor bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje prodavatelju ako mu je prodavatelj nakon obavijesti o nedostacima priopćio da neće ispuniti ugovor ili ako iz okolnosti konkretnog slučaja očito proizlazi da prodavatelj neće moći ispuniti ugovor ni u naknadnom roku ii ako potrošač zbog zakašnjenja prodavatelja ne može ostvariti svrhu radi koje je sklopio ugovor.

Kada prodavatelj potrošaču da komercijalno jamstvo (garanciju), potrošač će u slučaju neispravnosti stvari imati pravo na:

popravak stvari u razumnom roku
zamjenu stvari ako stvar nije popravljena u razumnom roku
pravo na naknadu štete pretrpljene zbog lišenja uporabe stvari od trenutka traženja popravka ili zamjene do njihova izvršenja
raskid ugovora ili sniženje cijene ako prodavatelj u razumnom roku ne popravi ili zamjeni stvar
pravo na popravljanje štete

ako se nedostatak pokaže za vrijeme trajanja jamstvenog roka, koji određuje prodavatelj.

Kategorizacija ugovora za isporuku digitalnog sadržaja, odgovornost za neusklađenost digitalnog sadržaja s ugovorom i prava potrošača

U nacionalnim propisima ne postoje posebne odredbe koje uređuju ugovor o isporuci digitalnog sadržaja te odgovornost prodavatelja za neusklađenost digitalnog sadržaja s ugovorom i prava potrošača.

S obzirom na to da rok za transpoziciju Direktive (EU) 2019/770 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga još nije protekao te Direktiva nije implementirana u nacionalno zakonodavstvo, na isporuku digitalnog sadržaja primjenjuju se uvjeti o odgovornosti prodavatelja koji vrijede za sve naplatne ugovore.

Zakašnjela plaćanja

Prema općem obveznom pravu (Zakon o obveznim odnosima) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Ako rok nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze.

Prema općem obveznom pravu, stopa zakonskih zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka i dužna ju je svakog 1. siječnja i 1. srpnja objaviti u „Narodnim novinama“.

Vjerovnik ima pravo na zatezne kamate bez obzira na to je li pretrpio kakvu štetu zbog dužnikova zakašnjenja. Ako je šteta koju je vjerovnik pretrpio zbog dužnikova zakašnjenja veća od iznosa koji bi dobio na ime zateznih kamata, vjerovnik ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete.