Nedostaci prijašnje mreže pravosudnih tijela

Od otvaranja pregovora o pristupanju Europskoj uniji 2005. godine, Republika Hrvatska sustavno radi na reformi i razvoju pravosudnog sustava.

Tijekom 2013. i 2014. godine provedena je analiza o radu općinskih i prekršajnih sudova:

• u cilju uravnoteženja radne opterećenosti sudaca poseže se za mjerom delegacije predmeta, ali su suci i sudovi i dalje neujednačeno opterećeni. To se negativno odražava na trajanje sudskih postupaka, kvalitetu sudačkih odluka i u konačnici pravnu sigurnost građana:
  • od 2011. do 2013. godine Republika Hrvatska je građanima isplatila 88.527.459,61 kuna na ime zaštite prava na suđenje u razumnom roku,
  • parnični postupci u 2013. godini prosječno su trajali 667 dana, od zaprimanja tužbe do dana rješavanja, i to samo u prvom stupnju.
• veliki broj malih pravosudnih tijela. Čak 29 prekršajna suda s manje od tri suca, a 55 sudova ima do deset sudaca.
• slaba mogućnost specijalizacije sudaca nepovoljno se reflektira na duljinu postupka i kvalitetu odluka. Neujednačenost sudske mreže dovodi do toga da se u sudovima s manjim brojem sudaca,  suci ne mogu specijalizirati za rad u predmetima iz istovrsnih ili srodnih pravnih područja jer moraju postupati u gotovo svim predmetima iz nadležnosti suda.
• smještajni kapaciteti pravosudnih tijela neujednačeni su i uglavnom neprimjereni. Jednim dijelom zbog prevelikog broja pravosudnih tijela u sustavu, a jednim dijelom zbog nedostatne sustavne brige o organiziranju smještajnih kapaciteta. Velik broj sudova i državnih odvjetništava smješten je u zakupljenim, često potpuno neadekvatnim poslovnim prostorima.
• službenici i namještenici obavljaju sve radne procese na svim sudovima, pa i na onima nedovoljno radno opterećenima, kao što su dostava pismena, materijalno-financijsko poslovanje, izvršenje sankcija i sudska ovrha,
• u svim sudovima  treba financirati uspostavu i održavanje resursa za obavljanje svih procesa rada, kao primjerice poslovnog informacijskog sustava, informatičke opreme i službenih vozila.
• velik broj sudova znači nepostojanje mogućnosti premještanja sudaca i službenika s jednog suda na drugi, čak i kada se radi o neznatno udaljenom sudu.
• prevelik broj sudova otežava ili potpuno onemogućuje obavljanje godišnjeg neposrednog nadzora nad radom sudova, njihovih predsjednika i sudaca od strane viših sudova, odnosno Ministarstva pravosuđa.