Što je kazneni postupak (tijek, sudionici)?
Što je kazneni postupak?
Kazneni postupak skup je pravno uređenih radnji koje poduzimaju različita državna tijela i drugi sudionici kaznenog postupka kada postoji vjerojatnost da je počinjeno kazneno djelo. Kazneno djelo predstavlja povredu temeljnih društvenih vrijednosti, pa društvo na njega reagira kažnjavanjem počinitelja toga djela. Da bi se određena osoba mogla proglasiti krivom za kazneno djelo i kazniti, nužno je provesti kazneni postupak. Kazneni postupak složeni je mehanizam koji prolazi kroz različite stadije u kojima ključnu ulogu imaju različita državna tijela.
Tijek kaznenog postupka
Na početku toga postupka obično stoji policija koja poduzima inicijalne radnje u vezi sa sumnjom da je počinjeno kazneno djelo. O rezultatima svojeg rada policija obavještava državnog odvjetnika. Na temelju rezultata policijskog rada, državni odvjetnik odlučuje hoće li protiv određene osobe pokrenuti daljnje radnje koje imaju pravni oblik istrage ili istraživanja. Po okončanju istrage ili istraživanja, državni odvjetnik odlučuje o podizanju optužnice pred nadležnim sudom.
Nakon što je državni odvjetnik podigao optužnicu, sud će, na sjednici optužnog vijeća, odlučiti je li optužnica utemeljena na dovoljnom broju pravno valjanih dokaza koji opravdavaju provođenje središnjeg stadija kaznenog postupka – rasprave pred sudom. Rasprava završava donošenjem presude.
Presuda kojom se završava rasprava naziva se prvostupanjskom presudom. Time postupak u pravilu ne završava, jer ona stranka koja nije zadovoljna prvostupanjskom presudom ima mogućnost tu presudu osporavati u postupku pred žalbenim odnosno drugostupanjskim sudom. Žalbeni postupak može rezultirati ili potvrđivanjem ili preinačenjem prvostupanjske presude, čime kazneni postupak u pravilu završava (presuda postaje pravomoćna), ili ukidanjem te presude i vraćanjem postupka u stadij rasprave pred prvostupanjskim sudom.
Prikaz tijeka kaznenog postupka s naznakom različitih oblika sudjelovanja žrtve (obvezna prisutnost, primanje informacije, itd.).
Grafički prikaz je preuzet iz: “Vodič za žrtve i svjedoke kroz kazneni i prekršajni postupak”, Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, Zagreb, 2018. godine.
Sudionici u kaznenom postupku
Pored državnih tijela (policije, državnog odvjetništva i suda) u kaznenom postupku sudjeluju i drugi sudionici. Osnovnu ulogu u njemu ima okrivljenik, odnosno osoba za koju je vjerojatno da je počinila kazneno djelo. Čak i kada se kazneno djelo dogodilo pred velikim brojem ljudi i od početka je izvjesno tko je počinitelj kaznenog djela, o toj se osobi u kaznenom postupku ne govori kao o počinitelju kaznenog djela, već se za tu osobu koristi izraz okrivljenik. To je zato što je jedno od osnovnih pravila kaznenog postupka pretpostavka nedužnosti, koja znači da se određena osoba ne može smatrati krivom za kazneno djelo prije nego se njezina krivnja utvrdi pravomoćnom sudskom presudom.
Iz pretpostavke nedužnosti također proizlazi da je državni odvjetnik dužan dokazati okrivljenikovu krivnju u kaznenom postupku, i to izvan svake razumne sumnje. To nadalje znači da okrivljenik nije dužan dokazivati svoju nevinost, pa se može u kaznenom postupku braniti i šutnjom. Okrivljenik u kaznenom postupku može angažirati branitelja. Branitelj je odvjetnik čija je zadaća da u kaznenom postupku djeluje isključivo u korist okrivljenika.
U kaznenom postupku redovito sudjeluje i žrtva kaznenog djela. Kada je određena osoba postala žrtvom kaznenog djela, država je tu osobu dužna zaštititi, između ostalog i tako da učinkovito provede kazneni postupak. To prije svega znači da su državna tijela, primarno policija i državno odvjetništvo, dužna temeljito istražiti okolnosti počinjenja kaznenog djela, poduzeti mjere da se identificira i pronađe počinitelj kaznenog djela, i da se počinitelj u zakonito provedenom postupku pred nadležnim sudom kazni.
Svjedočenje žrtve u kaznenom postupku
Žrtva kaznenog djela u kaznenom će postupku u pravilu sudjelovati kao svjedok, dajući u postupku iskaz o kaznenom djelu koje je počinjeno na njezinu štetu. Žrtva će o okolnostima počinjenja kaznenog djela u pravilu iskazivati nekoliko puta pred različitim državnim tijelima. U pravilu će prvi iskaz davati u policiji. Taj se iskaz, međutim, u kaznenom postupku ne može koristiti kao dokaz. Tijekom istrage ili istraživanja žrtva će iskazivati pred državnim odvjetnikom. Vjerojatno će biti potrebno i da žrtva dođe na raspravu i iskazuje pred sudom.
Kad se žrtva u kaznenom postupku nalazi u ulozi svjedoka, država je, osobito kad se radi o ranjivim skupinama žrtava ili žrtvama nasilnih kaznenih djela, dužna poduzeti mjere da bi se žrtvu, u najvećoj mogućoj mjeri, zaštitilo od dodatnih trauma koje iskazivanje o kaznenom djelu i sudjelovanje u kaznenom postupku može prouzročiti za žrtvu. Tako se, u slučaju određenih kategorija žrtava, nastoji osigurati da žrtva u što manjem broju navrata iskazuje o traumatičnom iskustvu kaznenoga djela i nastoji se izbjeći njezina direktna konfrontacija s okrivljenikom.
Sudjelovanje žrtve u kaznenom postupku u ulozi oštećenika
Osim što će žrtva u kaznenom postupku u pravilu morati sudjelovati u ulozi svjedoka, žrtva ima mogućnost, odnosno može izabrati u postupku sudjelovati i u ulozi oštećenika. Preuzimanje uloge oštećenika žrtvi kaznenog djela omogućuje:
Kazneni postupak skup je pravno uređenih radnji koje poduzimaju različita državna tijela i drugi sudionici kaznenog postupka kada postoji vjerojatnost da je počinjeno kazneno djelo. Kazneno djelo predstavlja povredu temeljnih društvenih vrijednosti, pa društvo na njega reagira kažnjavanjem počinitelja toga djela. Da bi se određena osoba mogla proglasiti krivom za kazneno djelo i kazniti, nužno je provesti kazneni postupak. Kazneni postupak složeni je mehanizam koji prolazi kroz različite stadije u kojima ključnu ulogu imaju različita državna tijela.
Tijek kaznenog postupka
Na početku toga postupka obično stoji policija koja poduzima inicijalne radnje u vezi sa sumnjom da je počinjeno kazneno djelo. O rezultatima svojeg rada policija obavještava državnog odvjetnika. Na temelju rezultata policijskog rada, državni odvjetnik odlučuje hoće li protiv određene osobe pokrenuti daljnje radnje koje imaju pravni oblik istrage ili istraživanja. Po okončanju istrage ili istraživanja, državni odvjetnik odlučuje o podizanju optužnice pred nadležnim sudom.
Nakon što je državni odvjetnik podigao optužnicu, sud će, na sjednici optužnog vijeća, odlučiti je li optužnica utemeljena na dovoljnom broju pravno valjanih dokaza koji opravdavaju provođenje središnjeg stadija kaznenog postupka – rasprave pred sudom. Rasprava završava donošenjem presude.
Presuda kojom se završava rasprava naziva se prvostupanjskom presudom. Time postupak u pravilu ne završava, jer ona stranka koja nije zadovoljna prvostupanjskom presudom ima mogućnost tu presudu osporavati u postupku pred žalbenim odnosno drugostupanjskim sudom. Žalbeni postupak može rezultirati ili potvrđivanjem ili preinačenjem prvostupanjske presude, čime kazneni postupak u pravilu završava (presuda postaje pravomoćna), ili ukidanjem te presude i vraćanjem postupka u stadij rasprave pred prvostupanjskim sudom.
Prikaz tijeka kaznenog postupka s naznakom različitih oblika sudjelovanja žrtve (obvezna prisutnost, primanje informacije, itd.).
Grafički prikaz je preuzet iz: “Vodič za žrtve i svjedoke kroz kazneni i prekršajni postupak”, Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, Zagreb, 2018. godine.
Sudionici u kaznenom postupku
Pored državnih tijela (policije, državnog odvjetništva i suda) u kaznenom postupku sudjeluju i drugi sudionici. Osnovnu ulogu u njemu ima okrivljenik, odnosno osoba za koju je vjerojatno da je počinila kazneno djelo. Čak i kada se kazneno djelo dogodilo pred velikim brojem ljudi i od početka je izvjesno tko je počinitelj kaznenog djela, o toj se osobi u kaznenom postupku ne govori kao o počinitelju kaznenog djela, već se za tu osobu koristi izraz okrivljenik. To je zato što je jedno od osnovnih pravila kaznenog postupka pretpostavka nedužnosti, koja znači da se određena osoba ne može smatrati krivom za kazneno djelo prije nego se njezina krivnja utvrdi pravomoćnom sudskom presudom.
Iz pretpostavke nedužnosti također proizlazi da je državni odvjetnik dužan dokazati okrivljenikovu krivnju u kaznenom postupku, i to izvan svake razumne sumnje. To nadalje znači da okrivljenik nije dužan dokazivati svoju nevinost, pa se može u kaznenom postupku braniti i šutnjom. Okrivljenik u kaznenom postupku može angažirati branitelja. Branitelj je odvjetnik čija je zadaća da u kaznenom postupku djeluje isključivo u korist okrivljenika.
U kaznenom postupku redovito sudjeluje i žrtva kaznenog djela. Kada je određena osoba postala žrtvom kaznenog djela, država je tu osobu dužna zaštititi, između ostalog i tako da učinkovito provede kazneni postupak. To prije svega znači da su državna tijela, primarno policija i državno odvjetništvo, dužna temeljito istražiti okolnosti počinjenja kaznenog djela, poduzeti mjere da se identificira i pronađe počinitelj kaznenog djela, i da se počinitelj u zakonito provedenom postupku pred nadležnim sudom kazni.
Svjedočenje žrtve u kaznenom postupku
Žrtva kaznenog djela u kaznenom će postupku u pravilu sudjelovati kao svjedok, dajući u postupku iskaz o kaznenom djelu koje je počinjeno na njezinu štetu. Žrtva će o okolnostima počinjenja kaznenog djela u pravilu iskazivati nekoliko puta pred različitim državnim tijelima. U pravilu će prvi iskaz davati u policiji. Taj se iskaz, međutim, u kaznenom postupku ne može koristiti kao dokaz. Tijekom istrage ili istraživanja žrtva će iskazivati pred državnim odvjetnikom. Vjerojatno će biti potrebno i da žrtva dođe na raspravu i iskazuje pred sudom.
Kad se žrtva u kaznenom postupku nalazi u ulozi svjedoka, država je, osobito kad se radi o ranjivim skupinama žrtava ili žrtvama nasilnih kaznenih djela, dužna poduzeti mjere da bi se žrtvu, u najvećoj mogućoj mjeri, zaštitilo od dodatnih trauma koje iskazivanje o kaznenom djelu i sudjelovanje u kaznenom postupku može prouzročiti za žrtvu. Tako se, u slučaju određenih kategorija žrtava, nastoji osigurati da žrtva u što manjem broju navrata iskazuje o traumatičnom iskustvu kaznenoga djela i nastoji se izbjeći njezina direktna konfrontacija s okrivljenikom.
Sudjelovanje žrtve u kaznenom postupku u ulozi oštećenika
Osim što će žrtva u kaznenom postupku u pravilu morati sudjelovati u ulozi svjedoka, žrtva ima mogućnost, odnosno može izabrati u postupku sudjelovati i u ulozi oštećenika. Preuzimanje uloge oštećenika žrtvi kaznenog djela omogućuje:
- da bude, od strane tijela koja vode kazneni postupak, redovito informirana o napredovanju kaznenog postupka,
- aktivnije sudjelovanje u kaznenom postupku, kroz pravo na prisutnost postupovnim radnjama i predlaganje poduzimanja dodatnih radnji,
- postavljanje imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku, koji omogućava da žrtva već u kaznenom postupku ostvari naknadu štete koja joj je kaznenim djelom prouzročena.