Dosadašnja postignuća reformi u pravosuđu

Od otvaranja pregovora o pristupanju Europskoj uniji 2005. godine, Republika Hrvatska sustavno radi na reformi i razvoju pravosudnog sustava.

Prva Strategija reforme pravosudnog sustava

Strategija reforme pravosuđa s  pripadajućim planom djelovanja kao sveobuhvatan i koncepcijski cjelovit dokument s precizno utvrđenim mjerama reforme pravosuđa i prilagodbe pravosudnog sustava za ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju koju je Vlada Republike Hrvatske 22. rujna 2005. godine usvojila prvi je strateški dokument koji  je kao poseban strateški cilj istaknuo potrebu racionalizacije mreže sudova i državnih odvjetništava.

Kao prioritetna je bila istaknuta mjera reorganizacije i racionalizacije mreže sudova i državnih odvjetništava. 

U prilog nužnosti provedbe ovih mjera isticao se tadašnji velik broj redovnih i specijaliziranih sudova, neodgovarajućih s obzirom na veličinu države i broj stanovnika, koji nisu mogli osigurati pravovremeno pružanje pravne zaštite te su bili financijski neisplativi i zahtijevali su velika infrastrukturna ulaganja.

U okviru projekta CARDS 2002 – Podrška reformi hrvatskog pravosuđa početkom 2005. godine je, u suradnji s finskim twinning partnerom, izvršena analiza veličine i broja svih sudova u Republici Hrvatskoj koja je ukazala da se uzroci neučinkovitosti našeg pravosuđa mogu naći prvenstveno u postojećoj strukturi sudova:

• općinski sudovi u većim gradovima (naročito najveća 4 suda) opterećeni su većim prilivom predmeta,
• manji sudovi imaju prevelik broj sudaca u odnosu na priliv predmeta te
• upravo ta neravnomjernost u radnoj opterećenosti sudova predmetima u odnosu na broj sudaca razlog je velikog broja neriješenih predmeta, unatoč ukupno velikom broju sudova i sudaca.

Pilot projekt

Pri donošenju odluke o početku postupka reorganizacije i racionalizacije te stvaranja moderne, učinkovite i građanima dostupne mreže sudova Ministarstvo pravosuđa odlučilo se za uvođenje postupnih promjena spajanjem određenih radno manje opterećenih općinskih i prekršajnih sudova smještenih u istom prostoru.
 
Pilot projekt je s provedbom započeo u svibnju 2006. godine u kojem se pratila učinkovitost ovakvog načina smanjivanja broja sudova te su detektirani svi potencijalni problemi tijekom procesa. 
U njemu je sudjelovalo osam općinskih i osam prekršajnih sudova (Benkovac, Buzet, Čakovec, Ilok, Makarska, Otočac, Pakrac i Pregrada) međusobno  spojenih u općinske sudove šire nadležnosti.
 
Nakon provedene analize utvrđeno je da se predmetnim spajanjem ipak nisu realizirale najvažnije planirane prednosti spajanja zbog nedostatka zakonskih propisa koji bi omogućili da osobe imenovane na dužnost sudaca općinskih sudova rješavaju predmete iz nadležnosti prekršajnih sudova, i obratno, a tu su:

• ravnomjerna raspodjela predmeta na sve suce,
• brže rješavanje zaostataka,
• veća mogućnost specijalizacije sudaca te
• bolja organizacija rada sudova u vrijeme dežurstava, godišnjih odmora i bolovanja.

Uočena je i nužnost reforme prekršajnog sudovanja.
Prekršajno sudovanje u velikoj mjeri opterećuju bagatelni „nepravi sudski predmeti“ koje treba vratiti u nadležnost upravnih tijela, a koji su kontinuirano nametali potrebu za povećanjem broja prekršajnih sudaca.
 
Jedina prednosti ovog projekta bila je da su se postojeći sudski službenici i namještenici mogli koristiti za potrebe rada obje vrste sudova, što je doprinijelo i većoj mogućnosti njihove obuke i specijalizacije te smanjenim materijalnim troškovima održavanja u sudovima smještenim u istoj zgradi.