Lobiranje

Lobiranje je u suvremenom društvu postalo neizostavan čimbenik u oblikovanju javnih politika, a samim time i neizostavan dio demokratskog procesa.

Kako bi se pitanje lobiranja demistificiralo i otklonile negativne konotacije oko aktivnosti lobiranja, bilo je potrebno, u okviru zakonodavnih aktivnosti, pružiti jedan cjelovit uvid u to područje i postaviti jasna pravila.

Važan iskorak u kreiranju antikorupcijske politike i preventivnom djelovanju predstavlja donošenje Zakona o lobiranju, koji je izglasan na 21. sjednici Hrvatskoga sabora održanoj 14. ožujka 2024. godine. Prvi put u hrvatskom zakonodavstvu uređuje se lobiranje kao legalno i legitimno djelovanje s jasnim načelima, pravima, obvezama i sankcijama u skladu s međunarodnim standardima, smjernicama i preporukama GRECO-a i OECD-a, kao i Registrom transparentnosti Europske unije.

Zakon o lobiranju dio je aktivnosti koje Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije provodi u okviru Strategije za sprječavanje korupcije do 2030. godine.


Lobiranje i lobisti

Prema zakonskoj definiciji, lobiranje predstavlja svaki oblik usmene ili pisane komunikacije prema lobiranoj osobi kao dio strukturiranog i organiziranog promicanja, zagovaranja ili zastupanja određenih interesa ili prenošenja informacija u vezi s javnim odlučivanjem radi ostvarivanja interesa korisnika lobiranja.

Javno odlučivanje podrazumijeva pripremu i izradu, donošenje zakona, drugih propisa ili općih akata, kao i drugih strateških i planskih dokumenata od strane tijela zakonodavne ili izvršne vlasti, tijela državne uprave, drugih državnih tijela, tijela jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, uključujući i njihova upravna tijela, odnosno drugih pravnih osoba i tijela koja imaju javne ovlasti.

Radi se dakle o utjecaju na donositelje političkih odluka kako bi podržali određene interese. Lobiranje može uključivati ​​komunikaciju s političarima, dužnosnicima i drugim osobama uključenim u proces donošenja odluka radi prenošenja informacija, pritiska ili zagovaranja za određene politike ili određenog interesa.



Postoje aktivnosti u javnom i političkom životu koje se ne smatraju lobiranjem. Takve aktivnosti i zakon prepoznaje kao izuzeće. Radi se o, primjerice, javnim savjetovanjima, referendumima, peticijama ili građanskim inicijativama, različitim oblicima javnog komuniciranja, objavljivanja informacija, stavova i mišljenja u medijima te različitim oblicima socijalnog i drugog dijaloga.



Lobisti mogu biti fizičke ili pravne osobe, uz uvjet da su upisani u Registar lobista kojeg vodi Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa.

Zakon o lobiranju predviđa tri skupine lobista - lobiste koji lobiraju za korisnike lobiranja, uključujući konzultante koji se bave lobiranjem i profesionalne lobiste; lobiste koji lobiraju u ime poslodavca kod kojeg su zaposleni te lobiste koji predstavljaju profesionalne, poslovne ili druge sektorske interese, uključujući profesionalna, gospodarska i interesna udruženja, nevladine udruge i organizacije civilnog društva.

Njihov rad može biti usmjeren na različite sektore ili na određene političke teme.

Registar lobista i jačanje uloge Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa

Zakonom o lobiranju ustrojen je Registar lobista koji će u elektroničkom obliku voditi Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. Bez upisa u Registar lobista neće biti moguće obavljati djelatnost lobiranja, neovisno o tome primaju li lobisti naknadu za lobiranje ili ne.

Registar će biti javan.



Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa dana je važna uloga kontrolora i tijela nadležnog za davanje mišljenja lobiranoj osobi koja se obrati Povjerenstvu u slučaju dvojbe o tome radi li se o lobiranju kada joj se obrati lobist.

Za nedozvoljene lobističke aktivnosti, odnosno neetične postupke lobista primjenjuju se odgovarajuće mjere, odnosno sankcije.

Mjere za kršenje odredbi Zakona izricat će Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, dok će prekršajne sankcije izricati sud u prekršajnom postupku.

Lobisti će o svom radu odnosno lobiranju Povjerenstvu podnositi godišnje izvješće i to do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu. Izvještaj se podnosi elektroničkim putem, na propisanom obrascu.

Ovakvom nadležnošću, dodatno se jača uloga Povjerenstva kao neovisnog antikorupcijskog tijela. 

Sankcije za nedozvoljene i neetične lobističke postupke

Zakonom o lobiranju propisane su i nedozvoljene lobističke aktivnosti odnosno neetični postupci lobista za koje se primjenjuju odgovarajuće mjere, odnosno sankcije.



Lobirana osoba u razdoblju od 18 mjeseci nakon prestanka dužnosti ili službe ne smije lobirati u odnosu na tijelo zakonodavne ili izvršne vlasti, tijelo državne uprave, odnosno tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojem je obavljala dužnost ili službu (tzv. vrijeme hlađenja).

Sankcije će se izricati u obliku pisanog upozorenja, zabrane obavljanja lobiranja na određeno vrijeme, novčanih sankcija i brisanja iz Registra.


Važnost i izazovi lobiranja

Iako se lobiranje često promatra u negativnom kontekstu, ono je važan dio demokratskog procesa. Zbog svog potencijala da utječe na političke odluke, unutar kvalitetno postavljenog zakonskog okvira, lobiranje može omogućiti različitim interesnim grupama da izraze svoje stavove i doprinesu javnom interesu.

Pojedinci i organizacije legitimno i razumno žele utjecati na odluke koje na njih mogu bitno utjecati. Društvo od lobista zauzvrat dobiva pristup njihovom znanju, iskustvima i pogled prema mogućem rješavanju određenog problema. Lobiranje može pružiti donositeljima odluka vrijedan uvid, informacije, perspektive politike i dijalog oko različitih mogućnosti određene politike.

Ovakva uloga lobiranja je važna s obzirom na kompleksnost javnih politika i odlučivanja u državi te može stvoriti širok učinak na političke procese. Lobiranje zasnovano na dokazima te iscrpnim i detaljnim istraživanjima i analizama može unaprijediti kvalitetu donošenja odluka. S druge strane, moguća štetnost tih utjecaja po javni interes, pogotovo kada su prikriveni, glavni je razlog zakonskog uređenja lobiranja.

U cjelokupnom procesu važno je osigurati transparentnost lobiranja, kao i održavanje ravnoteže između privatnih interesa i javnog interesa, a novi Zakon o lobiranju ima kao cilj i svrhu osigurati upravo navedene vrijednosti.

Zakon o lobiranju stupit će na snagu 1. listopada 2024. godine.

Tekst Zakona nalazi se na poveznici: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2024_03_36_567.html