Zaštita prijavitelja nepravilnosti
.png?width=1500&height=1000&mode=max)
Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti jedan je od preventivnih antikorupcijskih propisa koji se, prije svega, odnosi na područje sprječavanja korupcije, međutim njegova je uloga puno šira od toga. Zakon prije svega pruža zaštitu prijavitelju nepravilnosti, ali pod određenim uvjetima zaštita je proširena i na povezane osobe s prijaviteljem nepravilnosti te povjerljive osobe i njihove zamjenike.
Novi Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti stupio je na snagu 23. travnja 2022. Tim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzeta je Direktiva 2019/1937 (EU) Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije. Prvi Zakon koji je uređivao ovo područje donesen je 2019. godine.
Tko je prijavitelj nepravilnosti i što može prijaviti?
Prijavitelj nepravilnosti fizička je osoba koja prijavljuje ili javno razotkriva stvarne ili potencijalne nepravilnosti o kojima je saznala u svom radnom okruženju. Kako bi prijavitelj nepravilnosti bio ohrabren ukazati na uočene nepravilnost, potrebno mu je pružiti odgovarajuću pravnu sigurnost i zaštitu, a jedan od temeljni preduvjeta za to učinkoviti je zakonodavni i institucionalni okvir kojeg u ovom slučaju predstavlja Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti.
Prijavitelji nepravilnosti, kolokvijalno poznatiji kao „zviždači“, imaju vrlo važnu ulogu u otkrivanju počinitelja kaznenih djela i drugih nepravilnosti, jer upravo njihove utemeljene prijave pridonose zaštiti javnog interesa, pravne sigurnosti i ljudskih prava - posebice u područjima kao što su, primjerice: proračunska sredstva, javna nabava, zaštita potrošača, sigurnost prometa, javno zdravlje i zaštita okoliša.
Prijaviti se mogu praktično sve nepravilnosti, odnosno kršenja zakona kojima se ugrožava javni interes društva, pa prema tome i interes države i pravnog poretka koji bi trebao biti iznad pojedinačnih, osobnih ili užih interesa.
Nepravilnostima se smatraju radnje ili propusti koji su protupravni i odnose se na materijalno područje primjene Zakona ili su u suprotnosti s ciljem ili svrhom tih propisa. Radi se o nepravilnostima o kojima je prijavitelj stekao saznanja u svom radnom okruženju. Radno okruženje podrazumijeva profesionalne aktivnosti u javnom ili privatnom sektoru u okviru kojih osobe stječu informacije o nepravilnostima. Radno okruženje definirano je široko i uz aktivnosti koje se mogu smatrati standardnim radnim odnosom obuhvaća, primjerice i radnike zaposlene na nepuno radno vrijeme, osobe s ugovorom o djelu, konzultante, podugovaratelje, dioničare, osobe na upravljačkim i nadzornim funkcijama, dobavljače, itd.
Na koji način i kome se podnose prijave o nepravilnostima?
Cilj je Zakona učinkovita zaštita prijavitelja nepravilnosti i osiguravanje dostupnih i pouzdanih načina prijavljivanja nepravilnosti.
Nepravilnosti u radnom okruženju mogu se prijaviti sustavom unutarnjeg ili vanjskog prijavljivanja, odnosno mogu se javno razotkriti. Pritom je važno da u trenutku prijave ili razotkrivanja nepravilnosti, osoba postupa u dobroj vjeri i ima opravdani razlog vjerovati kako su informacije o nepravilnostima istinite.
Prijava nepravilnosti sadrži podatke o prijavitelju nepravilnosti, prijavljenom tijelu ili osobi te informacije o nepravilnostima. Prijava nepravilnosti može se podnijeti u pisanom ili usmenom obliku. Pisani oblik uključuje svaki oblik komunikacije koji osigurava pisani zapis. Usmeno prijavljivanje moguće je telefonom ili drugim sustavima glasovnih poruka te, na zahtjev prijavitelja, fizičkim sastankom u razumnom roku.
Unutarnje prijavljivanje nepravilnosti
Unutarnje prijavljivanje nepravilnosti je prijavljivanje nepravilnosti poslodavcu. Prijave se podnose povjerljivoj osobi zaduženoj za zaprimanje prijava o nepravilnostima, a dužan ju je imenovati svaki poslodavac s više od 50 zaposlenih. Ova odredba Zakona odnosi se jednako na sva tijela javne vlasti na središnjoj i područnoj (regionalnoj) sredini, na pravne osobe s javnim ovlastima, trgovačka društva u većinskom vlasništvu države ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te na sve poslodavce privatnog sektora koji zapošljavaju više od 50 osoba. Međutim, poslodavci s određenih područja kao što su: financijske institucije, sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma, sigurnost prometa, zaštita okoliša dužni su uspostaviti sustav unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti neovisno o broju zaposlenih.
Povjerljiva osoba i njezin zamjenik su zaposlenici koje imenuje poslodavac, a zaduženi su za zaprimanje prijava nepravilnosti, vođenje postupka vezano uz prijave nepravilnosti te zaštitu prijavitelja nepravilnosti u okviru svoje nadležnosti. Povjerljiva osoba dužna je djelovati zakonito i savjesno te čuvati identitet prijavitelja nepravilnosti i podatke iz prijave. Za neovlašteno otkrivanje identiteta propisana je prekršajna odgovornost, a pod određenim uvjetima i kaznena odgovornost. Poslodavac je dužan donijeti opći akt o načinu prijavljivanja nepravilnosti i imenovanju povjerljive osobe s kojim je dužan upoznati sve zaposlenike i koji im mora biti dostupan. Ove informacije moraju biti lako dostupne, razumljive i učinkovite u svrhu poticanja prvenstvenog korištenja sustava unutarnjeg prijavljivanja.
Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije pripremilo je i Podsjetnik za primjenu za poslodavce.
Vanjsko prijavljivanje nepravilnosti - Pučki pravobranitelj
Pučki pravobranitelj nadležno je tijelo za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti kojem prijavitelj nepravilnosti može prijaviti nepravilnost nakon što je prvo podnio prijavu kroz sustav unutarnjeg prijavljivanja ili mu prijavu nepravilnosti može podnijeti izravno. Također, pučkom pravobranitelju se mogu obratiti osobe kod čijeg poslodavca nije imenovana povjerljiva osoba zadužena za zaprimanje prijava o nepravilnostima.
Ured pučkog pravobranitelja između ostalog, ispituj pojedinačne prijave te ih prosljeđuje tijelima nadležnim prema sadržaju prijave. Objavljuje opće informacije o primitku prijava i daljnjem postupanju na temelju njih te druge opće informacije relevantne za zaštitu prijavitelja nepravilnosti koje, prema potrebi, prosljeđuje nadležnim institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Europske unije.
Osim toga, dužnost ovog tijela je i izraditi izvještaj kojim će ocijeniti jesu li ugrožena ili povrijeđena ustavna ili zakonska prava prijavitelja nepravilnosti.
Javno razotkrivanje nepravilnosti
Javno razotkrivanje nepravilnosti je otkrivanje nepravilnosti javnosti.
Prijavitelj nepravilnosti koji javno razotkriva nepravilnost ima pravo na zaštitu:
- ako je prvo podnio prijavu sustavom unutarnjeg i vanjskog prijavljivanja ili izravno nadležnom tijelu za vanjsko prijavljivanje (Pučkom pravobranitelju), ali nisu poduzete odgovarajuće mjere kao odgovor na prijavu u predviđenim rokovima ili ako prijavitelj ima opravdan razlog vjerovati da:
- nepravilnost može predstavljati neposrednu ili izričitu opasnost za javni interes, kao u slučaju krizne situacije ili rizika od nepopravljive štete
- u slučaju vanjskog prijavljivanja postoji rizik od osvete ili su izgledi da će se nepravilnost djelotvorno ukloniti niski zbog posebnih okolnosti slučaja
Mogu li se nepravilnosti prijaviti anonimno?
Anonimne prijave načelno nisu dopuštene, ali osobe koje su anonimno prijavile nepravilnosti te im je naknadno utvrđen identitet imaju pravo na istu razinu zaštite kao i prijavitelji koji su odmah otkrili svoj identitet.
Kome se omogućava zaštita u slučaju prijave nepravilnosti?
Prijavitelji nepravilnosti ostvaruju pravo na zaštitu predviđenu Zakonom ako su:
- imali opravdan razlog vjerovati da su prijavljene ili javno razotkrivene informacije o nepravilnostima istinite u trenutku prijave ili razotkrivanja te da su te informacije obuhvaćene područjem primjene Zakona
- podnijeli prijavu sustavom unutarnjeg ili vanjskog prijavljivanja nepravilnosti ili su javno razotkrili nepravilnost.
Zakon štiti prijavitelje nepravilnosti u stalnom radnom odnosu, kao i sve osobe koje na drugi način sudjeluju u djelatnostima kod poslodavca bilo da je ta aktivnosti kod poslodavca traje, trebala je započeti ili je prestala. To mogu biti i volonteri studenti, osobe koje sudjeluju u postupcima javne nabave, osobe zaposlene preko ugovora o djelu, samozaposlene osobe itd. Poslodavac može biti fizička ili pravna osoba.
Prijavitelji se štite od osvete u vezi sa prijavom nepravilnosti, a pojam osvete definira se vrlo široko tako da znači svaku izravnu ili neizravnu radnju ili propust u radnom okruženju, uključujući prijetnje osvetom i pokušaje osvete, u vezi sa prijavom nepravilnosti, a uzrokuje ili može uzrokovati neopravdanu štetu prijavitelju. To bi bilo prije svega, na primjer otkaz, degradiranja ili uskraćivanja mogućnosti za napredovanje, uskraćivanja mogućnosti za osposobljavanje, stegovne mjere, diskriminacije, stavljanja u nepovoljni položaj i slično. Nadalje, osvetom se smatra i uskraćivanje mogućnosti za napredovanje, prijenos dužnosti, promjena mjesta rada, smanjenje plaće, promjena radnog vremena, uskraćivanje mogućnosti za osposobljavanje, negativna ocjena rada ili preporuka za zapošljavanje, prisila, zastrašivanje, uznemiravanje ili izoliranje, ali i svako drugo postupanje ili propust koje uzrokuje ili može uzrokovati neopravdanu štetu prijavitelju nepravilnosti. Povezane osobe s prijaviteljem nepravilnosti također uživaju zaštitu kao i prijavitelj nepravilnost ukoliko je prema njima počinjena ili pokušana osveta ili im se prijetilo osvetom zbog povezanosti s prijaviteljem nepravilnost.
Povezane osobe s prijaviteljem nepravilnosti su:
a) pomagači prijavitelja nepravilnosti
b) srodnici, kolege i sve druge osobe povezane s prijaviteljem nepravilnosti koje bi mogle pretrpjeti osvetu u radnom okruženju
c) pravni subjekti u vlasništvu prijavitelja nepravilnosti, za koje prijavitelji nepravilnosti rade ili s kojima su prijavitelji na drugi način povezani u radnom okruženju
Cijeli Zakon možete pročitati na poveznici!
Zastita prijavitelja nepravilnosti