Presuda će biti javno objavljena, a osim na Međunarodnom sudu pravde objavu se može pratiti i preko video prijenosa na stranicama Suda (
http://www.icj-cij.org) i na UN-ovim stranicama (web.tv.un.org.).
Novinari zainteresirani za izvještavanje iz Međunarodnog suda pravde mogu se prijaviti putem on-line aplikacije do 29. siječnja 2015. godine.
Podsjećamo da je Hrvatska 1999. godine podnijela Tužbu protiv tadašnje SR Jugoslavije zbog kršenja odredbi Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida Međunarodnom sudu pravde u Haagu. Obzirom je SRJ 2003. godine promijenila ime u Srbija i Crna Gora, a potom se 2006. godine raspala na Srbiju i Crnu Goru, Hrvatska se na traženje Suda izjasnila da postupak nastavlja u odnosu na Republiku Srbiju.
Republika Hrvatska je Tužbom tražila da Srbija (1) privede pravdi osobe koje su počinile genocidna djela; (2) dostavi informacije o nestalim osobama; (3) vrati kulturna dobra odnesena iz Hrvatske te (4) plati naknadu štete.
Iako se Međunarodni kazneni tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY) bavio zločinima iz Domovniskog rata, uloga Međunarodnog suda pravde i ovog postupka je izuzetno bitna jer su upravo pred tim Sudom prvi puta predstavljeni svi zločina koji su počinjeni nad Hrvatima.
Pred Sudom su održane dvije usmene rasprave: nakon što je Srbija uložila prigovor da Sud nije nadležan održana je usmena rasprava 2008. godine nakon čega je Sud donio odluku kojom se proglasio nadležnim za postupanje, da bi nakon toga usmena rasprava o meritumu stvari, dakle stvarnim događajima zbog kojih je Tužba i podnesena, bila održana od 03. ožujka do 01. travnja 2014. godine.
U svojim brojnim pismenim podnescima kao i tijekom usmene rasprave Sudu su predočene pravne i činjenične osnove za razumijevanje raspada Jugoslavije, rast srpskog nacionalizma te uključenost JNA, paravojske i teritorijalne obrane Srbije u genocidne aktivnosti u Hrvatskoj.
Hrvatska je Sudu iznijela zločine koji su se dogodili u Istočnoj Slavoniji, zapadnoj Slavoniji, Banovini, Kordunu, Lici i Dalmaciji prezentirajući obrazac ponašanja kojim su se zločini događali u cijeloj Hrvatskoj, a iz kojeg bi se vidjela namjera uništenja hrvatskog stanovništva na napadnutim područjima.
Dokazi podneseni Sudu obuhvatili su logoraše, silovane, nestale, ubijene i zlostavljane Hrvate u Domovinskom ratu. Tijekom rasprave saslušani su svjedoci i eksperti koji su svojim iskazima pred sudom pomogli u utvrđivanju činjenica.
Obzirom da je Srbija uložila Protutužbu kojom tereti Hrvatsku za počinjenje genocida nad srpskim stanovništvom za vrijeme i nakon operacije Oluja, Sudu su podneseni i dokazi koji negiraju postojanje genocida nad srpskim stanovništvom i koji potvrđuju ispravnost i legitimnost operacije Oluja kojom je oslobođen okupirani teritorij Republike Hrvatske.
Pisani podnesci koji su dostavljani Sudu tijekom trajanja postupka dostupni su na web stranicama Suda, a to su:
1999. godine - Tužba Republike Hrvatske
2001. godine - Memorijal Hrvatske - obrazloženje Tužbe
2010. godine - Protumemorijal Srbije - odgovor na hrvatski Memorijal i protutužba protiv Hrvatske
2010. godine „Reply“ Hrvatske - odgovor na Protumemorijal Srbije, koji sadrži hrvatski odgovor na odgovor Republike Srbije na hrvatski Memorijal i hrvatski odgovor na Protutužbu Republike Srbije
2011. godine „Rejoinder“ Srbije - protuodgovor na podnesak Republike Hrvatske
2012. godine „Additional pleading“ Hrvatske - posljednji pisani podnesak kojim je Hrvatska još jednom odgovorila na protutužbu Republike Srbije
Više od 15 godina trajanja ovog postupka u Republici Hrvatskoj je tim stručnjaka kontinuirano radio na prikupljanju dokaza, pripremi podnesaka i usmene rasprave, u što su bila uključena sva relevantna tijela.
Republiku Hrvatsku pred Međunarodnim sudom pravde zastupaju:
