Izmjene Zakona o obveznim odnosima temelje se na potrebi transponiranja dviju direktiva Europske unije.
Prva se odnosi na odgovornost za neispravne proizvode s rokom transponiranja do 9. prosinca, dok se druga tiče promicanja popravka robe s rokom do 31. srpnja ove godine.
Ministar je podsjetio da je institut odgovornosti za materijalne nedostatke izmijenjen još 1. siječnja 2022. godine, a nove dopune usmjerene su na postizanje visoke razine zaštite potrošača i poticanje održive potrošnje u sklopu zelene tranzicije.
"Smisao i cilj jest poticanje potrošača da u situacijama kada postoje određeni materijalni nedostaci na proizvodima, biraju popravak robe", rekao je ministar Habijan te istaknuo da je za one koji odaberu popravak predviđeno produljenje rokova odgovornosti za dodatnih 12 mjeseci.
Novine uključuju obvezu obavješćivanja potrošača o pravu izbora između popravka i zamjene te o pravu na produljenje roka.
Pitanje „razumnog roka“ za popravak procjenjivat će se prema okolnostima svakog pojedinog slučaja. Ako se potrošaču osigurava zamjenska roba, ona može biti obnovljena ili reciklirana, mora biti besplatna, a prodavatelj je i dalje dužan obaviti popravak u razumnom roku.
S obzirom na digitalno doba, zakonom se dodatno uređuju i nematerijalni proizvodi poput softvera koji su sastavni dio robe. Također, riješene su nejasnoće oko članka 294. koji se tiče osnaženja ugovora kojima nedostaje propisani oblik.
"Ovim izmjenama i predloženim formulacijama tu nedoumicu uklanjamo i jasno normativno uređujemo navedeno pitanje", naglasio je ministar, pojasnivši da se konvalidacija sada jasno odnosi i na ugovore za koje je predviđen javnobilježnički akt ili solemnizirana isprava. Članak 314. zadržava pravila o pisanoj punomoći, ali uvodi i institut digitalne punomoći, što se slično primjenjuje i na bankarske garancije.
Prijedlog zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje
Novi zakon usmjeren je na zaštitu od zlonamjernih sudskih postupaka (SLAPP tužbi) koji ugrožavaju ustavom zajamčene slobode mišljenja, izražavanja i govora.
Ministar je pojasnio da su ovi postupci sredstvo pritiska, a ne legitimni pravni instrumenti.
"Pod zlonamjernim sudskim postupcima podrazumijevaju se oni postupci čija svrha nije ostvarivanje ili zaštita nekog legitimnog prava ili interesa, već je njihova osnovna intencija spriječiti, ograničiti ili sankcionirati javno djelovanje", izjavio je ministar Habijan.
Iako precizne brojke ovakvih slučajeva do sada nisu postojale zbog nedostatka jasne definicije, ministar je potvrdio postojanje strateških tužbi protiv javnog djelovanja u Hrvatskoj.
Zaštita se pruža širokom krugu osoba, uključujući novinare, sindikaliste, umjetnike, istraživače, udruge civilnog društva, branitelje ljudskih prava, izdavače i zviždače.
Karakteristika ovih postupaka je neravnoteža moći, gdje tužitelji koriste financijsku snagu ili utjecaj kako bi obeshrabrili drugu stranu, što često šteti ugledu i dostojanstvu tih osoba. Iako se europska direktiva odnosi na građanske i trgovačke postupke s prekograničnim elementima, Vlada je odlučila proširiti njezinu primjenu.
"Smatramo da je proširenje dosega zakona na sve slučajeve, neovisno o tome imaju li prekogranični element ili ne, odnosno da se primjenjuje i na isključivo nacionalne postupke, ispravan i nužan pristup", poručio je ministar.
Mehanizmi zaštite obuhvaćaju četiri kategorije: mogućnost da tuženik zatraži osiguranje troškova postupka, institut ranog odbacivanja očito neosnovanog tužbenog zahtjeva, naknadu troškova postupka za uspješnu stranu te mogućnost dosude naknade štete žrtvama do 10 % vrijednosti predmeta spora, odnosno najviše 5.000 eura.
Uz učinkovitu zaštitu, zakon omogućuje sustavno praćenje SLAPP postupaka, o čemu će Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije dostavljati statističke podatke Europskoj komisiji radi daljnjeg unaprjeđenja zakonodavnog okvira.