Sekundiranje hrvatskih sudaca na Europskom sudu za ljudska prava dio je projekta financiranog iz Norveškog financijskog mehanizma “
Rekonstrukcija zgrade Općinskog suda u Splitu i promocija e-usluga”. Osim jačanja fizičke infrastrukture zgrade suda u Splitu, cilj projekta je unaprijediti kapacitete sudaca kako bi se osigurala i poštovala ljudska prava tijekom sudskih postupaka. Projekt se provodi u partnerstvu s
Norveškom sudskom upravom.
Tko je Tamara Bogdanović?
Jedna sam od sutkinja Upravnog suda u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske, i zaista uživam u svom poslu.
Započela sam pravnu karijeru kao mlada odvjetnica u odvjetničkom uredu, radila kao pravna savjetnica u banci, a zatim kao sudska savjetnica na Visokom upravnom sudu. Sutkinja sam postala 1. siječnja 2012.
Što se studija tiče, specijalizirala sam se za europsko pravo. Trenutno privodim kraju završni rad na poslijediplomskom studiju, u kojemu se fokusiram na izbjegavanje pretjeranog pravnog formalizma. Tražim načine kako osigurati da ne bude diskriminacije u upravnom pravu. To je zasad moj najznačajniji interes.
[smiješi se]
Ljubitelj sam prirode i podržavam sve ekološke napore za očuvanje prirode u svojem izvornom obliku. Mislim da je održivi razvoj jedini način na koji čovječanstvo može voditi zdrav život i očuvati optimalne životne uvjete za buduće generacije.
Kako ste postali sutkinja?
Uvijek sam voljela čitati, pisati i rješavati probleme, tako da mi je uvijek bio cilj biti vrijedna pripadnica društva. Gledajući unatrag, to objašnjava zašto sam postala sutkinja. Međutim, to se dogodilo gotovo slučajno.
Prije 20 godina, dok sam radila u banci, shvatila sam da me to ne čini sretnom. S druge strane, moje iskustvo u odvjetničkom uredu bilo je suprotno – bio je to poticajan i neovisan rad. Stoga sam počela tragati za promjenom.
Prethodno iskustvo omogućilo mi je da se prijavim za mjesto sudskog savjetnika na Visokom upravnom sudu – posao na kojem sam se zadržala osam godina. Iako upravno pravo nije bio moj prvi izbor, taj mi je posao promijenio mišljenje.
Sutkinja sam već 10 godina. Sada mogu reći da sam opčinjena upravnim pravom jer postoji toliko različitih sporova između građana i države koje treba riješiti i toliko različitih zakona koji se primjenjuju.
Mnogo je novih situacija jer vlada stalno donosi nove zakone. A onda se moramo nositi s praksom Luxemburga, praksom Strasbourga... To je kreativan posao i smatram da svojim presudama mogu istodobno pomoći ljudima i poučiti upravna tijela da bolje rade svoj posao.
Sudačka dužnost – je li to karijera ili poziv?
Ravnoteža jednog i drugog.
To je karijera jer da biste postali sudac morate se formalnim koracima uspinjati po ljestvici kako biste došli do te pozicije. Morala sam položiti pravosudni ispit i steći najmanje četiri godine radnog iskustva u području prava da bih uopće stekla preduvjete da postanem sutkinja u Hrvatskoj.
Ali morate osjetiti i poziv. Kao i u svakoj drugoj profesiji, sumnjam da ćete biti dobri u svom poslu ako vam se ne sviđa.
Stvar je u tome da ne morate od samog početka znati je li to vaš poziv. Ja sam se pronašla u ovom poslu iako to nije bilo planirano.
Očito imate strast prema upravnom pravu. Možete li nam reći što je to?
Teško je opisati upravno pravo.
Najlakši način da se shvati jest da upravno pravo uređuje sve što vlasti rade na svim razinama. Upravno pravo definira kako ćete dobiti rodni list, državljanstvo, osobnu iskaznicu ili putovnicu ili, primjerice, u kojoj dobi i pod kojim uvjetima biste stekli pravo na mirovinu. Također određuje koje poreze ćete morati plaćati za bilo koju gospodarsku djelatnost ili pod kojim uvjetima se mogu izdati građevinske dozvole, kao i sve druge dozvole za vaše poslovanje ili prebivalište.
Moja uloga kao sutkinje upravnog suda jest prosuditi valjanost i zakonitost upravnih odluka koje donose vlasti.
Dat ću Vam primjer. Želite sagraditi kuću.
Prvo, zatražit ćete građevinsku dozvolu. Ako prvostupanjsko tijelo odbije Vaš zahtjev, možete podnijeti žalbu drugostupanjskom upravnom tijelu. Možete zatražiti reviziju pred prvostupanjskim upravnim sudom, a zatim podnijeti žalbu Visokom upravnom sudu.
Recimo da je Vaša dozvola izdana, ali susjedi misle da zgrada krši njihova prava. Oni također mogu raspravljati o dozvoli pred upravnim tijelima i pred upravnim sudovima. U takvom slučaju upravno tijelo može izdati nalog za inspekciju, a ako inspekcijski propisi idu u korist susjeda, može se izdati nalog za uklanjanje ili vraćanje zgrade u prijašnje stanje, o kojemu se opet može raspravljati pred drugostupanjskim upravnim tijelima i sudovima.
Nakon Visokog upravnog suda, Ustavni sud je posljednja instanca u Hrvatskoj prije podnošenja zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava.
Kojim se temeljnim načelima vodite pri donošenju odluka?
Glavno načelo kojim se vodim pri donošenju bilo koje odluke u sudnici je vladavina prava, jer vladavina prava znači da nitko nije iznad zakona. Zakon se treba primjenjivati jednako na sve građane.
Međutim, moram uzeti u obzir i tradiciju kontinentalnog prava koje se primjenjuje u Hrvatskoj i Europi. To znači da je zadaća suca razmotriti norme, protumačiti zakon i zatim prosuditi je li zakon pravilno primijenjen.
Ne možete samo primijeniti zakon bez tumačenja. Ako ni zbog čega drugog, onda zato što životne činjenice dolaze u toliko varijacija koje su rijetko ‘norma’, i to je razlog zašto je tumačenje zakona od presudne važnosti.
Svjedočimo tome da pravni sustav utemeljen na presedanima utječe na kontinentalni sustav kroz odluke donesene u Strasbourgu ili Luksemburgu. Sve više i više gledamo ili se pozivamo na ranije presude kako bismo osigurali jednak tretman. Dakle, na neki način, kombiniramo te dvije prakse prilikom donošenja odluka na sudovima.
Kako izgleda Vaš radni tjedan u Zagrebu? U kakvim predmetima vi sudite?
Pa u Hrvatskoj dan jednog suca može biti vrlo intenzivan. Općenito govoreći, građani se vole parničiti te imamo previše predmeta. To nažalost znači da ne mogu posvetiti svakom predmetu onoliko vremena koliko bih željela. Ali snalazite se kako možete.
Svaki tjedan provedem jedan ili dva dana pripremajući predmete. To znači slanje poziva za ročište uključenim strankama, pregled njihovih zahtjeva i popratnih dokumenata, komunikacija s odvjetnicima itd. Priprema zahtijeva mnogo rada, ali odvjetnici i ponekad državni službenici pomažu dostavljanjem dokumentacije koja potkrepljuje njihove slučajeve. Oni također poznaju relevantne zakone i predmete, što olakšava posao.
Također, barem jedan dan u tjednu provodim na ročištima. Ako je slučaj dobro pripremljen, jedno je ročište dovoljno za donošenje presude. Obično donosim pet do šest presuda tjedno.
Razgovarajmo o vašem putu prema sekundiranju na Europskom sudu za ljudska prava. Zašto ste se na to odlučili?
Nikad nisam slijedila neki strogi plan karijere prema kojemu bih provela godinu dana baveći se pravom na Europskom sudu za ljudska prava.
Međutim, u svom radu u Zagrebu često moram primjenjivati Europsku konvenciju o ljudskim pravima, jer su njezina načela postupanja uključena kao glavna načela u Zakon o upravnim sporovima. Stoga, kad je jednog dana objavljen poziv za sekundiranje, odlučila sam da bi to mogla biti odlična prilika da naučim nešto novo.
Uostalom, promjena je uvijek dobra.
Atmosfera u ESLJP-u je odlična unatoč mjerama za suzbijanje COVID-a u zimskim mjesecima. Ljudi su topli i gostoljubivi te vrlo profesionalni. Zadovoljna sam svojom odlukom da se prijavim.
Kako izgleda vaš prosječan dan u ESLJP-u? Po čemu se razlikuje od vašeg prosječnog dana u Hrvatskoj?
Na Upravnom sudu u Zagrebu imala sam predmete u kojima sam sama sudila. Ovdje je princip drugačiji. U predmetima na kojima radim već su donesene prvostupanjske i drugostupanjske presude te konačno – odluke nacionalnih ustavnih sudova.
Moj je posao filtrirati upravne predmete, napisati prijedlog bilješke suca pojedinca u slučajevima u kojima se smatra da Konvencija nije prekršena, iznijeti prijedlog o tome koje predmete treba registrirati i poslati na odgovor vladi dotične države te, naposljetku, pripremiti prijedlog presuda o kojima će odlučivati odbor ili vijeće ESLJP-a. U konačnici, osiguravam da su predmeti koji će se dostaviti sucu dobro pripremljeni u smislu činjenica, zakona i postojećih presedana.
Na ESLJP-u se oko 90% predmeta odbacuje odlukom suca pojedinca. Samo 10% predmeta šalje se na odlučivanje odboru ili vijeću, a ponekad i velikom vijeću.
Koji su vaši ciljevi na ESLJP-u?
Htjela sam saznati više o praktičnoj primjeni Konvencije. Željela sam vidjeti više predmeta nego što sam imala prilike u Hrvatskoj i željela sam dobiti cjelovitiju sliku o temeljima za primjenu Konvencije. Na primjer, kako se donose odluke o tome je li pravo zaštićeno Konvencijom povrijeđeno ili nije.
Možete li podijeliti ključne spoznaje za koje smatrate da ih možete izravno primijeniti u svojem radu u Hrvatskoj?
Uvijek mi se sviđala ideja da pravo odvaguje načela. Rad u ECHR-u samo je potvrdio tu izreku. Jasno sam vidjela da je to suština funkcioniranja ESLJP-a.
Zašto je stranka nezadovoljna? Je li odluka u skladu sa zakonom? Jesu li primijenjeni, zadovoljeni i poštovani svi postupovni zahtjevi? Takva pitanja pomažu nam odvagnuti različite aspekte predmeta i donijeti ispravne odluke.
Autor: Kristina Jasaityte
https://eeagrants.org/news/being-judge-career-calling
