S obzirom na konstantan rast digitalnog tržišta te brzi razvoj komunikacijske tehnologije pojavila se potreba za konkretnim definiranjem takozvanog kiberprostora te zakonskih okvira u slučaju počinjenog kaznenog djela u tom prostoru.
Internetske usluge (društvene mreže, e-mail, pružatelji usluga smještaja ili drugih usluga) se u načelu mogu pružati s bilo kojeg mjesta na svijetu i za njih nije nužno potrebna fizička infrastruktura, poslovni prostor ili zaposlenici u državama u kojima nude uslugu.
Ako dođe do zloupotrijebe prethodno navedenih usluga često postoji problem pri pristupanju dokazima takvih djela. Upravo zbog toga je Komisija Europske unije 17. travnja 2018. donijela dva zakonodavna prijedloga:
Prijedlog uredbe o europskom nalogu za dostavljanje i europskom nalogu za čuvanje elektroničkih dokaza u kaznenim stvarima i
Prijedlog direktive o utvrđivanju usklađenih pravila za imenovanje pravnih zastupnika za potrebe prikupljanja dokaza u kaznenim postupcima.
Njihov je cilj ubrzanje te općenito poboljšanje prekograničnog pristupa elektroničkim dokazima uspostavom odgovarajućeg pravnog okvira koji bi omogućio upućivanje izravnog sudskog naloga pravnom zastupniku pružatelja usluga bez potrebe kontaktiranja nadležnog tijela države članice u kojoj se on nalazi, a u isto vrijeme bi se pružala potpuna pravna sigurnost na razini Europske unije. Trenutno su u tijeku pregovori između Vijeća i Europskog parlamenta o navedenim prijedlozima.
Što se tiče problematike e-dokaza važno je spomenuti da Europska unija sudjeluje i u pregovorima o
Drugom dodatnom protokolu uz Konvenciju Vijeća Europe o kibernetičkom kriminalu (Budimpeštanska konvencija) i o bilateralnom okviru sa Sjedinjenim Američkim Državama.
