Reorganizacija 2015. godine

Reorganizacijom se na području svake županije ustanovljuje jedan općinski sud, jedan prekršajni sud i jedno općinsko državno odvjetništvo. 

Broj pravosudnih tijela:
  • Vrhovni sud Republike Hrvatske
    • 15 županijskih sudova
    • 24 općinskih sudova
  • Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
    • 22 prekršajna suda 
  • Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
    • 8 trgovačkih sudova
  • Visoki upravni sud Republike Hrvatske
    • 4 upravna suda
  • Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH)
    • 15 županijskih državnih odvjetništava
    • 22 općinskih državnih odvjetništava
  • Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK)
UKUPNO:                   116 pravosudnih tijela 

Sjedište općinskih i prekršajnih sudova je u sjedištu županijskih sudova, a sjedište općinskih državnih odvjetništava je u sjedištu županijskih državnih odvjetništava.
 
U županijama koje nemaju županijski sud i županijsko državno odvjetništvo, sjedište je u sjedištu županije.
Izuzeci su:
  • Krapinsko-zagorska županija u kojoj je sjedište općinskog i prekršajnog suda te općinskog državnog odvjetništva u Zlataru zbog postojećih kvalitetnijih prostornih i tehničkih uvjeta za rad i
  • Zagrebačka županija u kojoj su, zbog veličine područja, geografskog položaja i broja stanovnika, ustanovljena dva općinska suda: Općinski sud u Velikoj Gorici i Općinski sud u Novom Zagrebu, dva prekršajna suda: Prekršajni sud u Velikoj Gorici i Prekršajni sud u Novom Zagrebu, te dva općinska državna odvjetništva: Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici i  Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu.
 
Reorganizacijom mreže općinskih i prekršajnih sudova te općinskih i županijskih državnih odvjetništava postiže se:
  • ravnomjernija radna opterećenost,
  • smanjenje troškova delegacije predmeta,
  • ujednačenija sudska praksa i bolja mogućnost za specijalizaciju sudaca,
  • veća pokretljivost sudskog osoblja i državnoodvjetničkog osoblja,
  • ravnomjernija iskorištenost postojećih resursa,
  • smanjenje broja predsjednika općinskih i prekršajnih sudova,
  • mogućnost bolje organizacije radnih procesa,
  • lakši nadzor nad radom sudova, njihovih predsjednika i sudaca, državnoodvjetničke uprave, državnih odvjetništava, državnih odvjetnika i njihovih zamjenika.




Od 1. travnja 2015. godine dosadašnji općinski sudovi koji su prestali s radom, kao i dosadašnje stalne službe općinskih sudova, postali su stalne službe novih općinskih sudova, a svaki županijski sud u Republici Hrvatskoj postao je nadležan za odlučivanje u drugom stupnju o žalbama protiv presuda svih općinskih sudova u kaznenim postupcima.

Od 1. srpnja 2015. godine dosadašnji prekršajni sudovi koji su prestati s radom, kao i dosadašnje stalne službe prekršajnih sudova, postali su stalne službe novih prekršajnih sudova.
  
Od 1. srpnja 2015. godine određeni županijski sudovi nadležni su za odlučivanje u drugom stupnju o žalbama protiv odluka svih općinskih sudova u radnim, obiteljskim i zemljišnoknjižnim postupcima, što će omogućiti specijalizaciju sudaca, ujednačenu sudsku praksu i brže rješavanje predmeta.
 
Od 1. veljače 2016. godine svaki županijski sud bit će nadležan za odlučivanje u drugom stupnju o žalbama protiv odluka za sve ostale vrste građanskih predmeta.
 
 

Nedostaci prijašnje mreže pravosudnih tijela koje se žele otkloniti

Tijekom 2013. i 2014. godine provedena je analiza o radu općinskih i prekršajnih sudova:
  • u cilju uravnoteženja radne opterećenosti sudaca poseže se za mjerom delegacije predmeta, ali su suci i sudovi i dalje neujednačeno opterećeni. To se negativno odražava na trajanje sudskih postupaka, kvalitetu sudačkih odluka i u konačnici pravnu sigurnost građana:
    • od 2011. do 2013. godine Republika Hrvatska je građanima isplatila 88.527.459,61 kuna na ime zaštite prava na suđenje u razumnom roku,
    • parnični postupci u 2013. godini prosječno su trajali 667 dana, od zaprimanja tužbe do dana rješavanja, i to samo u prvom stupnju.
  • veliki broj malih pravosudnih tijela. Čak 29 prekršajna suda s manje od tri suca, a 55 sudova ima do deset sudaca.
  • slaba mogućnost specijalizacije sudaca nepovoljno se reflektira na duljinu postupka i kvalitetu odluka. Neujednačenost sudske mreže dovodi do toga da se u sudovima s manjim brojem sudaca,  suci ne mogu specijalizirati za rad u predmetima iz istovrsnih ili srodnih pravnih područja jer moraju postupati u gotovo svim predmetima iz nadležnosti suda.
  • smještajni kapaciteti pravosudnih tijela neujednačeni su i uglavnom neprimjereni. Jednim dijelom zbog prevelikog broja pravosudnih tijela u sustavu, a jednim dijelom zbog nedostatne sustavne brige o organiziranju smještajnih kapaciteta. Velik broj sudova i državnih odvjetništava smješten je u zakupljenim, često potpuno neadekvatnim poslovnim prostorima.
  • službenici i namještenici obavljaju sve radne procese na svim sudovima, pa i na onima nedovoljno radno opterećenima, kao što su dostava pismena, materijalno-financijsko poslovanje, izvršenje sankcija i sudska ovrha,
  • u svim sudovima  treba financirati uspostavu i održavanje resursa za obavljanje svih procesa rada, kao primjerice poslovnog informacijskog sustava, informatičke opreme i službenih vozila.
  • velik broj sudova znači nepostojanje mogućnosti premještanja sudaca i službenika s jednog suda na drugi, čak i kada se radi o neznatno udaljenom sudu.
  • prevelik broj sudova otežava ili potpuno onemogućuje obavljanje godišnjeg neposrednog nadzora nad radom sudova, njihovih predsjednika i sudaca od strane viših sudova, odnosno Ministarstva pravosuđa.